Ivan Rakitić konkurirat će za Euro 2020. To može zahvaliti jedino strpljivosti i mirnoći Zlatka Dalića, pogotovo ako Ivan konačno prihvati da ga u Barceloni ne žele i u siječnju pronađe klub koji će mu otvoriti mjesto na terenu.
Kod bivših izbornika, počevši od Atile Ćire u furioznim danima do krutog Jozića, nepopustljivog Kovača, tvrdoglavih Štimca i Čačića, već bi sad mogao za lipanj planirati egzotično putovanje i novi profil na društvenim mrežama "Rakitić on holidays".
Hrvatska je kvalifikacije odigrala bez Rakitićeva doprinosa. Tri je akcije naprasno otkazao, uvijek po istom scenariju, u zadnji čas uoči okupljanja. Razlozi ovakvi-onakvi, nijednom konkretni, te uvrijeđen ili povrijeđen, umoran ili uzdrman, i pritom je po svojim objavama na Instagramu lansirao varljivu virtualnu sliku "svim srcem uz Vatrene".
S tri lažna, iznuđena otkaza ispucao je sva tri džokera "pitaj publiku", "zovi prijatelja" i "pola-pola".
Dalić je jobovski strpljivo podnio Rakitićeve hirove znajući dobro njegove igračke vrijednosti, uostalom, sačuvao ga je u debitantskoj utakmici u Kijevu prije dvije godine uoči presudnog boja za SP, kad ga je senzibilni Rakitić dočekao s petljanjem "ne osjećam se dobro u reprezentativnoj ulozi, nisam spreman". Dalić ga je znao podignuti, vratiti i dobiti u njemu Ivana Lavljeg Srca za Rusiju.
Istog takvog Ivana trebat će za Euro, a samo na Rakitiću je da to ponovo postane. Bez novih džokera.
Kao što je drugi Ivan Vatreni, gusar Ivan Perišić takav u svakom nastupu u hrvatskom dresu. Perišić je osigurao mjesto u galeriji slavnih, jer on je autor najvećeg pothvata u povijesti hrvatske reprezentacije, golom i asistencijom tvorac čudesnog preokreta protiv Engleske u polufinalu Svjetskog prvenstva.
No, Perišić je nakon SP-a odigrao 15 utakmica za Hrvatsku, prepustio je mjesto pričuvama samo na Rujevici protiv Jordana, a potrudio se i Hrvatsku vratiti u Dalmaciju, prvi je put dovesti u svoj Omiš i ostvariti dječački san, istrčati pred punim tribinama na Poljudu.
Dalić između dva Ivana, jednog supermotiviranog i pouzdanog, a drugog nepredvidivog i hirovitog, primjer je koliko je posao izbornika složen i zahtjevan. Uskladiti heterogenu skupinu od dvadesetak ljudi, naglašenih ega i jakih osobnosti, svih s milijunskim računima, a svaki igrač je ponaosob zasebni projekt iza kojeg stoji cijeli tim ljudi i interesa (menadžeri, agenti, osobni treneri, konzultanti, obitelj, financijski i PR savjetnici, prijatelji i profesionalni "prijatelji" i "rodjaci") i sve ih usmjeriti da se podrede i rade u zajedničkom interesu, vrhunski je poslovni projekt.
Zbog toga Dalića (kao i druge velike trenere, od Fergusona, Guardiole ili Bjelice) toliko traže na najvišim poslovnim forumima da vrhunskim biznis-mendžerima otkrije tajnu uspjeha kako upravljati i voditi tim do postavljenih ciljeva.
Dalić je na svom premijernom velikom natjecanju, SP-u u Rusiji, napravio doktorsku dizertaciju za sva vremena. Uopće ne treba dvojiti da će isti model primijeniti i na Euru:
1. Isključivo će sam sa svojim suradnicima iz stručnog stožera izabrati 23 igrača, ne popuštajući nikakvim pritiscima, ni menadžerskim, klupskim ni medijskim, u odabiru kandidata.
2. Onaj 23. igrač morat će biti motiviran i fokusiran kao i kapetan Luka Modrić, neprikosnoveni broj jedan i izbornikova produžena ruka. Nitko na popis neće ući zbog unosnog transfera ili zbog moguće perspektive. Samo 23 najbolja, najspremnija i najpotrebnija.
3. Imat će, kao i u Rusiji, jasnu hijerarhiju i zaduženja unutar momčadi. Zna se tko su senatori, tko vitezovi, a tko štitonoše i zna se čije su odluke - isključivo Dalićeve. Svakoga sasluša, sa svima razgovora, a odluke potpisuje sam. Uspjesi su zajednički, odgovornost za pogreške preuzima on.
4. Svatko od igrača mora zatomiti svoj ego i staviti se u funkciju kolektiva. Tko se nije spreman podrediti postulatu "Hrvatska i momčad iznad svih" i tko remeti Dalićevu koncepciju, neće se dugo zadržati. Ne treba obrazlagati dalje od primjera Nikole Kalinića u Rusiji.
5. Osamnaest, ako ne i 20 "sigurnih" već ima, a da bi netko novi ušao u reprezentaciju, prvo treba to dokazati igrama u klubu. Samo jesenas uoči Slovačke natovareno mu je da "mora" zvati stopera Nikolu Katića (pričuva u Glasgow Rangersu), na koljenima, bilo kako, reaktivirati Ćorluku, uvrstiti mladog Domagoja Bradarića (isključen u utakmici U-21 reprezentacije)… Uzalud sve trube i bubnjanje, Dalić neće odustati od svojih kriterija.
6. Inzistirat će u odabiru suparnika iz A klase za pripremne utakmice, samo s najjačim protivnicima koji mogu pomoći u odabiru sastava i taktike za izazove na Euru. Na HNS-u je da omogući da se uvježbavamo s reprezentacijama iz prve kategorije, bez "žicanja" i "halo, bing šibicarenja". Hrvatska je viceprvak svijeta, bez ali…
7. Dalićeva će biti posljednja i u odabiru pripremne baze i kampa za Euro. Isključivo u funkciji momčadi, bez drugih interesa i kombinacija.
Dalić je dosad iskazao potpunu neovisnost i neopterećenost i od toga neće odustati pogotovo sad kad je biran među najbolje trenere svijeta. Nikome ne treba vraćati dugove, još manje se bilo kome dokazivati, osim hrvatskom narodu s kojim želi ponovo proživjeti čarobno ljeto 2018. Niti će bilo što olako obećavati, opet će ići korak po korak, ponizno i skromno.
U poplavi "pametnih" i "dobronamjernih" analiza već je osvanuo i naslov "Hrvatska bi mogla bez većih problema osvojiti Euro, ali iz nekoliko razloga vjerojatno neće". Ma da, ništa lakše nego postati prvak Europe, pitat će se i tako samo nas. Možda zbog straha od Hrvata svi "patuljci" Engleska, Španjolska, Belgija, Njemačka, Italija, Francuska, Nizozemska ili Portugal promijene kontinent.