Nismo mi "Nijemci", mi te kvalifikacije uvijek rješavamo uz manje ili nešto veće traume. takvi smo, takav nam je mentalitet, objasnio je nekidan, prije utakmice sa Slovacima Milan Badelj.
- Pa sjetite se, u tom Bakuu smo već jednom kiksali, i to je uzak teren, oni napaljeni i zgusnuti, i to je baš teško gostovanje...
U biti, rekao je sve. Ali nakon one trnavske rapsodije, Azere se smatralo međustanicom do Poljuda i proslave odlaska na Euro protiv Mađarske.
- I vi mediji znate nekad napisati nešto tipa "Ovi su dobri, ali..." No nema ali. Više za nikoga nema ali.
I to je Badelj rekao.
No nitko još niti jednom nije naučio lekciju. Ni mi mediji, ni javnost, ali niti igrači, koji su protiv Azera odigrali 20 kvalitetnih minuta. I onda su stali. A Azeri su još u Maksimiru poslali poruku da su neugodni. Nisu najbolji, ali mogu i, što je najvažnije, silno žele zagorčati život. U Zagrebu im nije uspjelo, u Bakuu, eto, jest.
Nije vrijeme za drame, dakako, jer Hrvatska plovi prema Euru; ima i kvalitetu i gard - što se pokazalo pogotovo u Slovačkoj - što može kada hoće. No, očito, nije vrijeme niti za euforiju, čija su je jedra raskrilila nad Hrvatskom nakon one fantastične partije u Trnavi.
Jest, da smo u početku iskoristili barem jednu od silnih prilika, tri bi boda bila na kontu. No nismo, a ujedno smo pali, postajali sve nekompaktniji, nepovezaniji, lišeni ideje i lucidnosti. I jasno, pod vodstvom jednog od nas, koji nas poznaje u dušu, Nikole Jurčevića, Azeri su krenuli i nisu stali sve dok nisu došli do svog premijernog boda ovih kvalifikacija. Jest, također, frajer se prošetao pored Brozovića, Bartoleca i Lovrena kao Petković pored Slovaka, ali samo stoga što smo im se ponudili.
Mislili smo na inerciju nakon Modrićeva gola doći do drugoga i riješiti stvar, no čim smo ušli u taj "mindset", postali smo lako čitljiva lovina.
I vrijedan skalp na zidu malog nogometnog lovca, koju ovaj nije želio propustiti. I zato smo i "pali", zato smo ispustili priliku da rujanski ciklus završimo sa šest bodova i trasiramo put prema ždrijebu.
I zato sada opet moramo ispočetka. Euro nije daleko, ali samo ako ga igramo na "slovački" način. Oprezno, mudro, nadahnuto. I to ne samo ovi na terenu, već svi mi zajedno.