Već nekoliko godina boks polako, ali sigurno kaska za mješovitim borilačkim vještinama, pogotovo borbama koje se održavaju pod kapom UFC-a koji se isprofilirao kao najmoćnija organizacija kad je u pitanju slobodna borba.
Nije teško vidjeti zašto je tome tako. U UFC-u se jasno zna tko je svjetski prvak, za razliku od boksa u kojem ih ima najmanje četiri po kategoriji. Kategorija pritom ima osam, a ne 17 kao u boksu. I najvažnije od svega, najbolji borci se u pravilu borbe s najboljima, dok je u boksu to postalo toliko rijetko da fanovi iole atraktivniji meč dočekaju kao manu s neba.
Pa ipak, čak i u takvom slomljenom sportu, ogrezlom u sukobu interesa i korupciji, u prosječnoj godini se nađe odličnih mečeva. Tako su u prvoj polovici 2016. oduševili Meksikanci Francisco Vargas i Orlando Salido koji su za WBC titulu u super perolakoj kategoriji vodili pravi rat u ringu. Nakon rekordna 1593 upućena udarca, od kojih je čak 615 našlo put prema tijelu suparnika, suci su poslije 12 rundi neprekidne akcije meč proglasili remijem, što se činilo kao najpoštenija odluka. Ako imate 40 minuta vremena, toplo preporučujemo da pogledate kako izgleda boks u izvornom, agresivnom, nema-popuštanja, meksičkom stilu.
Iako su Vargas i Salido postavili ljestvicu vrlo visoko, na granicama izdržljivosti i ozbiljnih posljedica po zdravlje, ostatak 2016. godine već nam nudi pet potencijalno odličnih mečeva, od kojih će neki ponuditi novi argument u raspravi tko je najbolji boksač današnjice. Da malo podebljamo mamac - od deset boksača u pitanju, zajedno su između sebe skupili čak 301 pobjedu, 219 nokauta i niti jedan poraz. Iako su neporaženi skor i kiša nokauta u današnjem boksu jednako znak kalkulacije kao i nečije vještine u ringu, među njihovim "žrtvama" ima odličnih boraca, čak i pravih faca sporta.
Ako ste fan borilačkih vještina, ali niste neki ljubitelj boksa, bilo da su vas od plemenite vještine odvratili dosadni ples Klička i Furyja ili epski prenapuhani meč Pacquiaoa i Mayweathera (priznajemo sudioništvo u ovome), pokušajte uloviti neku od ovih borbi. Iskreno vjerujemo da nećete zažaliti.
1. Sergej Kovalev (30-0-1, 26 KO) vs Andre Ward (29-0, 15 KO), 19. studenog
Ogled Rusa Kovaleva i Amerikanca Warda je bez sumnje najveći meč ove godine, u kojem će se za WBA, WBO i IBF naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji sučeliti dva borca koji su ne samo najbolji u svojem težinskom razredu, nego su i među top pet boksača današnjice uopće. Iako su poznati datum i mjesto borbe, 19. studenog u novoj lasvegaškoj T-Mobile Areni, Ward još uvijek mora prijeći zadnju prepreku prije super-meča, a to je Kolumbijac Alexander Brand (25-1, 19 KO) protiv kojeg se bori u "svojoj" Oracle areni 6. kolovoza. Očekuje se da će Ward, olimpijski prvak iz Atene i bivšu neprikosnoveni vladar super-srednje kategorije apsolvirati taj pripremni ispit te se nakon potpuno koncentrirati na Kovaleva.
S druge strane, Kovalev je prošlog ponedjeljka teže od očekivanog svladao žilavog Isaaca Chilembu (24-4-2, 10 KO) u svojem prvom meču u Rusiji nakon pet godina. "The Krusher" ("Razbijač) Kovalev je suparnika iz Malavija pred punom dvoranom u Ekaterinburgu pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca nakon 12 rundi, a komentatori su uglavnom složni da Rus nije izgledao dominantno kao inače, štoviše, činilo se da mu je ponestalo snage taman kada je u devetoj rundi trebao dovršiti Chilembu. Dijelom je to do nezgodnog stila Chilembe, koji se okretno izmicao od smjera paljbe, a dijelom i zbog pritiska domaće publike, i to baš u dvorani gdje je prije pet godina Kovalev bio akter u velikoj tragediji u kojoj je njegov sunarodnjak Roman Simakov nakon sedme runde pao bez svijesti i podlegao posljedicama mnogih i teških udaraca koje je primio. Iako ta smrt prvo ide na dušu suca u ringu i ljudi u Romanovom kutu, Kovalev je bio nehotični krvnik i ta će ga smrt progoniti do kraja života.
Protiv Warda "Krusher" mora biti u svojem najboljem izdanju, kao proračunati, strpljivi i precizni predator koji gotovo svim suparnicima u svojoj karijeri nije ostavio ni prostora za uzmak, a kamoli im pružio tračak nade u pobjedu. Nakon penzije broj 2 Floyda Mayweathera, Ward je uz Kubanac Rigondeauxa ostao kao tehnički najbolji boksač današnjice, sa svim fintama plemenite vještine u malom prstu. Iako se na njemu vidi duga pauza (od 2013. se borio tek tri puta i to ne protiv opasne konkurencije), itekako će iskoristi svaki propust Kovaleva i lagano odboksati do pobjede sudačkom odlukom.
Prije meča u Rusiji, dali bismo najmanju prednost Kovalevu. Ovako su se izgledi lagano nagnuli prema Wardu.
2. Roman Gonzalez (45-0, 38 KO) vs Carlos Cuadras (35-0-1, 27 KO), 10. rujna
Roman "Chocolatito" Gonzalez nije bez razloga najbolji boksač današnjice. Majušni Nikaragvanac, sa svojih 50 i nešto sitno kila, u proteklih je osam godina poharao tri najniže kategorije u boksu - osvojio je svjetski naslov u svakoj od njih i pritom svladao best-of-the-best borce do 51 kile, često nokautom. Dugo vremena poznat samo najzagriženijim fanovima, Chocolatito je u zadnja tri meča probio za male momke uglavnom nepremostivu "mainstream" barijeru te je tri puta bio u sporednoj ulozi Genadija Golovkina na boksačkim večerima koje je prenosio moćni HBO.
U travnju ove godine svladao je čvrstog McWilliamsa Arroya (16-3, 14 KO), ali je već tada bilo očito da se muči s težinom. Stoga je Roman krenuo u kategoriju više, supermuha, gdje će se 10. rujna u legendarnom Forumu u Los Angelesu (domu "Showtime" Lakersa 80-ih) boriti za svjetski naslov u četvrtoj težinskoj kategoriji. Što je još bolje, kao suparnika je izabrao neporaženog WBC prvaka, Meksikanca Carlosa Cuadrasa. Uz sunarodnjaka Juana Francisca Estrade (kojeg je Gonzalez svladao 2012. u doličnom meču) i Japanca Naoya Inoue, Cuadras je najteži mogući suparnik, koji je u pet navrata uvjerljivo obranio naslov svjetskog prvaka.
Kad imate na umu poslovičnu hiper-produkciju udaraca u najnižim kategorijama, zajedničkih 65 nokauta u 81 meču i ogromnu motivaciju obojice boksača, spektakl je zagarantiran. Zbog veće kvalitete pobijeđenih suparnika i činjenice da je riječ o boksaču koji lakoćom kretanja i serijama udarca pritišće kao nitko na svijetu, prednost dajemo Gonzalezu. Ako pobijedi, sigurno ulazi u razgovor za boksača godine uz pobjednika meča Kovalev/Ward.
3. Terrence Crawford (28-0, 20 KO) vs Viktor Postol (28-0, 12 KO), 27. srpnja
Od svih mečeva na listi, na ovaj ćete najmanje čekati. Amerikanac Crawford i Ukrajinac Postol već sljedeće subote bore se u MGM areni u Las Vegasu za WBC i WBO naslov svjetskog prvaka u poluvelter kategoriji. Budući da je riječ o trenutno dva najbolja borca do 63,5 kilograma pobjednik se bez srama može nazvati istinskim šampionom svijeta, što je danas rijetko kao dobro plaćeni posao u struci.
Predodređen za zvjezdani status od američkih medija, Crawford u meč ulazi kao favorit. Nakon što se uspeo na vrh lake kategorije, Amerikanac je prošle godine osvojio WBO naslov u poluvelteru i obranio ga dva puta. Mali problem je u tome da ni jedan od zadnja tri protivnika nije impresionirao te se može reći da je iznimno talentirani momak iz Omahe stagnirao prošlu godinu, vjerojatno u želji da dobije priliku za meč s Pacquiaom (koji se, usput, navodno vraća iz mirovine na jesen. Nismo ni sumnjali...). Što se tiče kvaliteta u ringu, Crawford ima vrhunsku motoriku, može se boriti u lijevom i desnom gardu i posjeduje ubilački instinkt zbog kojeg često završava borbe nokautom.
Viktor Postol je relativno nov na velikoj sceni. Ukrajinac je prošle godine svladao favoriziranog argentinskog nokautera Lucasa Matthyssea (37-4-1, 34 KO) tehničkim nokautom u desetoj rundi i osvojio WBC naslov prvaka u borbi u kojoj se malo tko kladio na njega. Postol je izuzetno visok za ovu kategoriju (180 cm), ima širok raspon ruku i odlikuje se dobrom tehnikom i boksačkom inteligencijom, zbog koje u ringu može ovjeriti svoje prednosti.
Uz rizik da još jednom podcijenimo odličnog Ukrajinca, prednost ipak dajemo Crawfordu čiji bi talent i veća agresivnost trebali presuditi u ovom meču.
4. Genadij Golovkin (35-0, 32 KO) vs Kell Brook (36-0, 25 KO), 10. rujna
Mnogi će prigovoriti da ovaj meč ne spada na listu i da je ogledni primjerak svega lošeg u današnjem boksu. I djelomično bi bili u pravu. Golovkin je neporaženi WBA, WBC, IBF i IBO prvak srednje kategorije koji je kroz dosadašnju konkurenciju pregazio kao terminator, ali ima ogromni problem u nalaženju vrhunskih suparnika koji će mu podići profil. Nije da ga drugi boksači iz kategorije ne prozivaju, ali kad se treba pregovarati ili potpisati ugovor, najednom se izgubi signal na mobitelu ili nestane penkale za pisanje. Kad je šansa za pobjedu jednaka onoj Srbije da se plasira na EURO u nogometu, a u drugom kutu stoji čovjek s 22 nokauta u niz, strah od poraza odreže noge menadžerima i njihovim pulenima.
Da je imalo osjećaja časti u boksu, linearni prvak srednje kategorije Canelo Alvarez sučelio bi se s Golovkinom na jesen ove godine, kao što je to nadmeno najavio, umjesto da se vraća u kategoriju niže i lovi novi nokaut za HBO-ove highlightse protiv Liama Smitha. Ili kad već ne može Canelo, da na scenu stupe Billy Joe Sanders (koji drži jedni abecedni naslov koji nema Golovkin, onaj WBO-a), Daniel Jacobs ili Chris Eubank Jr., junak priče o nestaloj penkali za potpisivanje ugovora.
No, kako se nitko od dotičnih nije usudio izaći na megdan Golovkinu, njegov promotor Tom Loeffler i britanski promotor Eddie Hearn izvadili su zeca iz šešira i u roku nekoliko sati od kada Eubank mlađi i njegov proslavljeni ćaća nisu prihvatili 3+ milijuna funti za meč našli izazivača u liku neporaženog Britanca Kella Brooka.
I sve bi to bilo super, jer Brook je bez sumnje najbolji boksač koji će testirati Golovkina u dosadašnjoj karijeri, da nema jedne "sitnice". Britanac je, naime, svjetski IBF prvak u velter kategoriji, dvije razine niže i cca šest kila manje nego težina na kojoj se bori Golovkin. I Brook se namjerio na Golovkina iz sličnih motiva kao i Kazahstanac na njega - u svoj kategoriji nije mogao naći kvalitetnog borca koji bi prihvatio izazov (iako će mnogi spomenuti ime talentiranog Errola Spencea koji čeka svoju šansu) te je nakon tri obrane protiv sasvim prosječnih suparnika prihvatio izazov karijere. Moglo bi se reći da su suđeni jedan drugome. Ili osuđeni jedan na drugog.
I dok Brooku treba odati respekt na "Grandes Cojones" koje Canelo i njegov promotor De La Hoya još traže po svojim gaćama, upitno je koliko će se Golovkinu podići status novom pobjedom, makar bila i nokaut br. 23 u nizu. Istina, zaradit će puno love i vjerojatno oplemeniti navijačku bazu tisućama Britanaca, no bez pobjede nad velikim imenom svoje veličine/kategorije neće impresionirati dežurne kritičare koji tvrde da još nije bio izložen pravom testu. Brook pak nema što izgubiti - budući da je relativno krupan za velter kategoriju, neće mu biti toliko teško nabiti nekoliko kila, a zbog svoje snage i brzine nije bez šansi u meču. Ako kojim čudom pobijedi, čega ga trijumfalna povorka u maniri rimskih careva i vječna pratnja fotografa britanskih tabloida. Ako izgubi, uvijek se može vratiti u velter gdje će netko od plejade izvrsnih boraca (Thurman, Garcia, Bradley, Spence, a možda i Pacquiao) prije ili kasnije baviti rukavicu u njegovom smjeru.
Naša prognoza je Golovkin nokautom.
5. Krzysztof Głowacki (26-0, 15 KO) vs Oleksandr Usyk (9-0, 9 KO), 17. rujna
Lakoteška kategorija u zadnjih se godinu dana iz ružnog pačeta boksa pretvara u lijepog labuda. Uz profilirane veterane (Huck, Lebedev, Cunningham) dozrela je nova generacija boksača koje predvodi Poljak Krzysztof Głowacki, WBC svjetski prvak. On je do svoje titule došao u jednom najboljih mečeva prošle godine kad je nokautom u 11. rundi oteo pojas favoriziranom senatoru kategorije Marcu Hucku, a potom je i obranio u također bogatoj borbi protiv Stevea "USS" Cunninghama. Iako na prvu djeluje kao klasični štemer, Poljak je tehnički vrlo solidan i strašno izdržljiv borac. Prevagu ipak odnosi snagom i šakama iz kojih će provaliti udarac za nokaut ako se pokaže prilika.
Iako bi bilo logično da izazove Rusa Lebedeva za WBA i IBF naslov, Glowacki će se prvo namjeriti na Ukrajinca Usyka. Hvaljen kao jedan od najvećih "nada" u profi-boksu, 29-godišnji Usyk je kao amater osvojio europsko, svjetsko i olimpijsko zlato, a prvih devet boraca profesionalne karijere iz ringa je ispratio nokautom. Fizički vrlo moćan, tehnički potkovan i pun samopouzdanja, Usyk je za Glowackog možda i teži suparnik nego što bi to bio Lebedev. Od svih pet mečeva, u ovom bi se najmanje para stavili na nečiju pobjedu i tek bi pod mus stavili koju kunu na Poljaka, čisto zbog impresivnijeg životopisa među profesionalcima.