U subotu navečer mala dvorana u njujorškom Madison Square Gardenu bila je poprište povijesnog meča, prvog u povijesti u kojem su se sučelila dva dvostruka zlatna olimpijca - Ukrajinac Vasil Lomačenko (10-1, 8 KO) i Kubanac Guillermo Rigondeaux (17-1-1, 11 KO).
Kubanac je u ring ušao osam godina stariji, oko tri kile lakši i pet centimetara niži, ali sa sedam centimetara dužim rasponom ruku. Borio se dvije kategorije iznad svoje uobičajene težine. Usprkos tome, mnogi su mu davali realne šanse protiv Ukrajinca.
Na kraju, nije ih imao. Ni blizu, ni u jednom trenutku meča.
Sjajni Lomačenko potpuno je deklasirao Rigondeauxa i obranio WBO naslov prvaka u super-perolakoj kategoriji. Njegova dominacija bila je tolika da je nakon isteka šeste runde vidno frustrirani Kubanac svojem timu rekao da više ne može nastaviti, navodno zbog ozlijede lijeve ruke. Oko 5100 gledatelja u publici i milijuni oko svijeta, da citiramo Michaela Buffera, nisu mu povjerovali.
Naime, do tog trenutka Lomačenko je Rigondeauxu držao malu škola boksa, maksimalno koristeći svoju veličinu, brzinu i superiorni atleticizam. Svaku fintu iskusnog kubanskog lisca Lomačenko i njegov tim predvidjeli su i potpuno anulirali u meču, što se najbolje vidjelo na mnogim neuspjelim pokušajima Rigondeauxa da suparniku slomi ritam hvatanjem u klinč. Em se Lomačenko efikasno oslobađao, em je sudac od početka meča pokazao da ga hrvanje ne zanima ni najmanje i da je takve zahvate spreman sankcionirati oduzimanjem bodova
Ukratko, nakon što je u prvoj rundi analizirao suparnika, Lomačenko je u drugoj počeo s napadima te je diktirao akciju u ringu do kraja meča. Bio je prebrz, presnažan, prepametan i "Rigo" nije imao nikakve šanse.
Jedino pitanje nakon meča jest da li je Kubanac namjerno odustao ili je u pitanju legitimna ozljeda. Budući da se zadnjih pet godina žalio svakom tko je htio slušati da ga svi bolji borci izbjegavaju, za njegovu reputaciju bolje je da pregled pokaže da je negdje nešto puklo. Odustati samo zato što je suparnik očito bolji - većeg grijeha u boksu nema. Pitajte samo velikog Roberta Durana, nad čijom kolosalnom, "top 10 svih vremena" karijerom vječno lebdi onaj prokleti "No Mas" u uzvratu protiv Sugar Ray Leonarda. Nije ni važno je li to zaista izrekao ili ne, te dvije riječ postale su simbol odustajanja protiv superiornog boksača. Ne zbog batina, ne zbog ozljeda, nego zbog očaja.
Referenca na Durana nije pobjegla ni Lomačenku, kojem je Rigondeaux već četvrti protivnik zaredom koji je zatražio prekid meča (Nicholas Walters počeo je niz, Miguel Marriaga i Jason Sosa su ga nastavili).
- Možda bi me trebali zvati "NoMasChenko" - rekao je Ukrajinac nakon meča i priznao Rigondeauxu da je "kralj boksa", ali samo u vlastitoj kategoriji.
- Ovo nije velika pobjeda za mene, jer se on nije borio u svojoj kategoriji - završio je uz smiješak u kojem se mogao osjetiti dašak prezira.
S druge strane, Rigondeaux je prije svega izgledao kao čovjek kojem je laknulo što je ova nesretna priča privedena kraju. Svoje verzije o ozlijedi se držao:
- Izgubio sam zbog svoje ruke. Ozlijedio sam vrh šake nakon druge runde i više nisam mogao nastaviti - rekao je Kubanac i priznao Lomačenku da je "sjajan tehničar i vrlo brz i eksplozivan borac".
Revanš, koliko smo mogli čuti, nije zatražio.
Epilog: Pobjedom u povijesnom profi-meču ponajboljih amatera 21. stoljeća Lomachenko je ozbiljno istaknuo kandidaturu za najboljeg P4P boksača. Kako nam se čini, u ovom trenutku tek se za Terrencea Crawforda mogu naći jednako dobri argumenti za titulu najboljeg boksača današnjice. Sad je samo pitanje tko će biti sljedeći suparnik Lomačenku i hoće li možda još jednom skočiti u kategoriju više po nove izazove i veću lovu. Što se Rigondeauxa tiče, čini se da je ovo kraj njegove karijere. Kao i Lomačenko, ima dva olimpijska i dva svjetska zlata kao amater, a nekoliko godina je neprikosnoveni prvak super-bantam kategorije. No, za razliku od Ukrajinca nikad nije bio atraktivan borac, već tehničar nezanimljiv medijima, fanovima, a u konačnici i promotorima.