Ideja se pojavila još ovoga ljeta, kad se doznalo da će FIBA ranking otvoriti još dva mjesta Europi u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Bilo je jasno da će jedno od ta dva mjesta dohvatiti Hrvatska, a moglo je poći po zlu samo u slučaju da netko od europskih favorita ozbiljno kiksa na SP u Kini. Naravno, nije se dogodilo.
U isto vrijeme rodila se kod čelnika HKS-a ideja da bi se valjalo potući za domaćinstvo jednom od četiri turnira koji će se igrati od 23. do 28. lipnja, a s kojih će samo pobjednici put Tokija, na Olimpijske igre.
Te kvalifikacije su do sada Hrvatskoj uvijek išle na ruke. Uostalom, od naša četiri nastupa na Olimpijskim igrama, samo do Atlante 1996. nismo došli sustavom kvalifikacija, nego direktnim plasmanom, ali smo zato i Barcelonu 1992., i Peking 2008. te Rio 2016. izborili kroz kvalifikacijske turnire.
Posljednja dva turnira, onaj u Ateni 2008. te onaj u Torinu 2016. odradili smo perfektno. Ili, ako želite i tako; kad god je Hrvatska igrala kvalifikacije za Igre, njih je i prošla.
Iako će netko reći da je to i iz razloga jer smo na svaki od tih kvalifikacijskih turnira, barem ukoliko govorimo o Ateni i Torinu, otišli kao autsajderi, to baš i nije tako. Recimo, u Ateni su se tražila tri najbolja za Peking, a Hrvatska je bila svjesna da ima malo šanse protiv domaćina Grka, ali je znala i da mora biti bolja od Njemačke s Dirkom Nowitzkim u polufinalu, da bi se poštedjela drame u utakmici za treće mjesto koje je nosilo plasman u Peking.
Pismo namjere
U Torino samo, pak, otišli bez velike pompe, ali računali smo na neku šansu protiv Grka, koji nisu bili u briljantnom stanju, ali i na tradiciju u kojoj smo uvijek znali kako igrati s Talijanima. Ispalo je super.
Hrvatska je do 4. listopada morala uputiti na FIBA-u pismo namjere o organizaciji kvalifikacijskog turnira, a FIBA će početkom studenog odrediti tko su četiri domaćina kvalifikacijskih turnira. Ideja FIBA-e bila je da se po jedan turnir organizira u svakoj od FIBA-inih zona, no dogodio se, barem prema dostupnim informacijama, scenarij u kojemu se većina onih koji imaju ozbiljne aspiracije pronaći svoje mjesto na Igrama u Tokiju i kandidirala za organizaciju. Prevedeno, izvan Europe, kako sada stoje stvore, prijavila se samo Kanada, iako postoji i neka priča oko Venezuele, ali u tu je kandidaturu, zbog teške gospodarske situacije tamo, teško vjerovati. I teško je uopće zamisliti da bi se dva od četiri turnira mogla organizirati na prostorima Amerika. FIBA je ciljala na azijsko tržište, ali nitko se od tamo za sada nije javio, jer svaka od tih zemalja je svjesna da i uz kandidaturu nema baš prevelike šanse za plasman na Igre. Možda iz Oceanije Novi Zeland, ali za sada nema informacija o njihovoj želji za domaćinstvom.
Puno kandidata
Ostaje, dakle, ako je suditi prema šaputanjima, scenarij u kojemu bi se tri turnira mogla igrati u Europi, a jedan u Kanadi. Osim Hrvatske, pismo namjere put FIBA-e za sada su poslali Grčka, Litva, Srbija, Poljska i Rusija, a spominje se i Italija. Doduše, tu treba odmah jasno kazati kako su Srbija i Italija naznačile svoju zainteresiranost samo kako bi se pozicionirale i kao favoriti, ali obje zemlje su bile organizatori kvalifikacija za Rio, pa nije za vjerovati da će imati i sada priliku organizirati ovakav turnir. Grčka slovi kao favorii, jer Grčka, kad god je aplicirala nešto na FIBA-i, onda je to i dobila. Litva se javila, a još uvijek se vuku repovi sudačke greške koja je Litvi onemogućila možda i direktan plasman na Igre na SP u Kini, pa je i ona favorit. Ostaje dakle Poljska, koja je igrala solidno na SP, bila je domaćin Eurobasketa 2009., ali ne djeluje kao ozbiljan kandidat. Tu je i Rusija, no ona je bila na nišanu FIBA-e u prethodnim godinama. I Hrvatska stoga, ukoliko doista u Europi budu tri turnira, ima velike šanse da jedan od tih turnira i završi u Splitu.
A ukoliko dobijemo organizaciju, bit će to najveće košarkaško natjecanje u Hrvatskoj od Eurobasketa 1989. u Zagrebu, u zadnjih tri desetljeća. Hrvatska je, doduše, 2015. organizirala uvodnu skupinu Eurobasketa, no bila je to samo jedna, uvodna skupina. Ovo će biti ozbiljno kreševo. U kojemu nismo bez nade. Posebno u Splitu...