Utakmica između Jugoslavije i SSSR-a 1990. godine u finalu Svjetskog prvenstva u Argentini ostat će ubilježena kao trenutak kada je došlo do raspada jedne velike i moćne reprezentacije. Naime, prilikom proslave naslova došlo je do incidenta kada je proslavljeni košarkaš Vlade Divac jednom navijaču oteo hrvatsku zastavu, a kasnije se govorilo kako ju je i u jednom navratu gazio.
Njegov veliki prijatelj i najbolji hrvatski košarkaš svih vremena, Dražen Petrović nakon toga i početka rata više nije razgovarao s njim, a o njihovu prekinutom prijateljstvu snimljen je i ESPN-ov dokumentarac 'Jednom braća'.
- Godinu dana kasnije, kada su krenuli nemiri na ovim prostorima, meni je uzeta za zlo spomenuta reakcija. Tu je više politika imala udjela u manipulaciji jer se govorilo da sam je palio i gazio. Ja sam jednostavno zabranio ulazak zastavi koja nije trebala biti na tom mjestu uz jugoslavensku - kazao je nedavno Divac.
Danas, 27 godina kasnije o incidentu progovorio i navijač koje je donio hrvatsku zastavu na parket.
- Ja nisam Hrvat, nego Argentinac, sin Hrvata. Rođen sam u Rosariju, a na Svjetskom nogometnom prvenstvu sljedeće godine ću navijati za Argentinu protiv Hrvatske. I da, ja sam čovjek koji je ušao u dvoranu Luna Park s hrvatskom zastavom, ona je obiteljska stvar. Ali, da budem iskren, Divac mi je uzeo zastavu, ali ju je kasnije i vratio. Nikad nije pljunuo na nju, niti je gazio. Otimanje zastave je bilo uvredljivo, pokazao je manjak poštovanja, ali nije pljunuo na nju - izjavio je 68-godišnji Tomas Šakić za argentinsku Paginu12.
Kaže kako je tada navijao za Hrvate iz Jugoslavenske reprezentacije, Kukoča, Petrovića, Čuturu, ali je također mislio i da je Divac Hrvat.
- Navijao sam za Hrvate iz momčadi, Kukoča, Petrovića, Čuturu. Mislio sam da je i Divac Hrvat. Tek u trenutku kad mi je uzeo zastavu, shvatio sam da je Srbin. Oteo mi je zastavu i pobjegao. Bilo mi je teško kretati se jer sam imao tešku fotografsku torbu. Fotografije to ne pokazuju, ali u jednom trenutku smo bili blizu deset centimetara jedan do drugoga, licem u lice, borili se za zastavu. Ja sam imao 180 centimetara, a on 212. Dražen je stajao na drugoj strani, tek su mu kasnije rekli što se dogodilo.
Tvrdi da su mu mnogi čestitali na tom potezu.
- Nakon tog incidenta počeli su me zvati ljudi iz Australije, Europe...Bio sam u kontaktu s hrvatskom zajednicom, ljudi su bili sretni jer je svijet vidio zastavu koja je bila zabranjena od 1945. godine, a Divcu je bio zabranjen ulazak u Hrvatsku.