Jedna dekoncentracija može značiti trenutak slabosti. Ponavljanje dekoncentracije u još jednoj utakmici više razine napetosti ukazuje na postojanje problema. Vratar Livaković i stoper Lešković nedavno su zajedničkom nesmotrenošću darivali Ohandzu za pobjednički gol Hajduka. Sinoć na Rujevici Livaković je vratio u život Rijeku tri minute nakon vodstva Dinama površnim dodavanjem za gol akciju Čolak - Heber.
Sedam minuta kasnije Lešković je krajnje naivno, i ispravno, zaradio isključenje. Pridodamo li tome kiks Doumbije, odnosno lošu reakciju Benkovića u akciji kod gola Pavičića, onda se kompletira lista kardinalnih grešaka modrih igrača. One su, između ostalog, i produkt očite dekoncentracije, a sada, koji je uzrok tome, struka Dinama morat će brzo proniknuti…
U pojačanom doživljaju rivaliteta Rijeke i Dinama posljednjih godina treba primijetiti da su brojne promjene kadra utjecale na tehničku kvalitetu izvedbi. No, ono što je u ovoj utakmici čudno, to je da ona momčad koja je nemjerljivo više mijenjala, Rijeka, djeluje kompaktnije od one koja je duže zajedno.
Jesu li se dinamovci na valu uvjerljivog vodstva na tablici malo opustili, odnosno jesu li precijenili svoje mogućnosti misleći da je njihov potencijal dovoljan da pobjeđuju? Kako smo u bliskoj prošlosti ukazivali, Dinamova su snaga plus bili krilni moćni Soudani i Junior Fernandes. Kad je jedan izostajao, bilo je problema, kad nije bilo obojice, onda je Dinamo postajao predvidljiv i jalov.
Soudani je ove sezone i dalje onaj koji donosi razliku. Sinoć je bilo vidljivo koje su dimenzije razlike kad ne igra. Modri su imali jednog raspoloženog ofenzivca koji stvara razliku u igri, a to je Olmo.
Gavranović je strijelac, ali utjecaj na igru nije mu značajan. Dinamo djeluje kao momčad siline koja bi tehnički igrala. No, njena silina i nije tako moćna, a za tehničku igru nisu toliko verzirani. Takav hibrid ukazuje na nedefiniranu škvadru. Jedan od problema čini nam se slaba reakcija na suparnički presing, težak izlaz iz defenzive, a što limitira kombinatoriku. Moro je to dobro radio u prvom dijelu sezone kao zadnji vezni, sada kolokvijalno nit' je tamo, nit' amo…
Sve te slabosti olakšale su posao dobroj Rijeci, a kroz protok vremena i igrača više, još su više domaći ogolili Modre limite u igri. Ova momčad Bijelih je samo još jedna od verzija Kekove tipovske doktrine. Dakle, kompaktan blok, brzi protok lopte, agresivnost već na braniče suparnika i što brži prekid njihove akcije te vraćanje posjeda. Deja vu po načinu igre, dužne razlike u izvedbi sukladno razini novih igrača. Kod ove Rijeke je samo pitanje koje će moći imati kad bude 'automatizirana', a po svemu drugom ona će biti isti tip kao i prethodnih godina, odnosno ogledalo trenerove ideje.
