Legendarni Dinamov nogometaš, kapetan nezaboravne šampionske generacije 1982. godine, Velimir Zajec, proslavio je ovih dana 63. rođendan! Nakon igračke karijere, Zajec je tri puta bio sportski direktor maksimirskog kluba, dva puta bio je i trener, godinama idol navijača.
Na Valentinovo, prije 19 godina, kad je klubu vraćeno ime Dinamo, baš je Zajec došao pred nekoliko tisuća radosnih Bad Blue Boysa ispod zapadne tribine i prvi im prenio najvažniji zaključak sa sjednice klupskog Izvršnog odbora:
- Vratili smo ime Dinamo!
Motorika još malo ‘šteka’
No, kako to obično biva kod nas, u noći slavlja prepunoj alkohola, u ondašnjem kultnom restoranu Domagoj, od kojega više nije ostao ni kamenčić, sukobile su se dvije skupine BBB-a, a Zajec je pokušao smiriti situaciju. Mirovna je misija okončana - pepeljarom u Zajecovu glavu, pa je tako legendarni nogometaš postao kolateralna žrtva pijane tučnjave...
Početkom lipnja prošle godine Zajec je doživio lakši moždani udar. Bio je s majkom u svojoj vikendici u Draganiću pokraj Karlovca...
- Ništa nije upozoravalo da bi mi se nešto moglo dogoditi. Dan prije, istina, puno sam radio oko vikendice, kosio sam travu i slične stvari, bilo je jako vruće... A nekoliko sati prije moždanog udara pokušavao sam na silu otvoriti nekakva teška vrata koja se nisu dala otvoriti. To me umorilo i naljutilo, naživcirao sam se, a nešto kasnije samo mi se zavrtjelo u glavi i srušio sam se! Sreća da je mama bila tamo, nazvali smo prijatelja Milana Šulentića, koji je odmah organizirao prijevoz u bolnicu i karlovački su liječnici hitro reagirali. Spasilo me to što sam došao na vrijeme - sjeća se Zajec tih teških trenutaka.
Govori normalno, vratila mu se i motorika iako...
Odmaram i šećem
- Gdjekad imam problema s ravnotežom, malo mi se ‘zamanta’... Eh, kakav bih tek sad bio dribler, kad sam igrao ni sam nisam znal kam idem s loptom, a kak’ bi tek sad to ‘zgledalo, ha, ha - šali se Zeko na svoj račun.
Nakon dvomjesečnog oporavka u Hrvatskoj, u kolovozu je otišao u Atenu, kod supruge (treća), s kojom ima djevojčicu, šesto dijete u tri braka. I pokušava zdravo živjeti...
- Puno šećem, ne naprežem se. Osjećam se bolje, ali treba proći još vremena za potpuni oporavak. Odmaram se, pokušavam izbjeći stres, jer to je najgore, kad te nešto počne iznutra ‘kopati’ u trenucima kad ti baš i ne ide sve kako si zamislio, taj unutarnji nemir čovjeka najviše uzdrma. Malo gledam TV, malo sam na internetu, provodim vrijeme s djecom i dan prođe.
Dinamo ima šanse za prolaz
U četvrtak je 19. godišnjica povratka Dinamova imena. Sjetite li se gdjekad tog Valentinova 2000. godine?
- Kako ne! Bili su to lijepi dani, kad smo svi zajedno vratili ono što nam je bilo nepravedno oduzeto, navijačima se nije smjelo oduzeti ime Dinamo! Prekrajalo se to ime dva puta, najprije u HAŠK Građanski, na toj smo Skupštini 25. lipnja 1991. protiv promjene imena bili samo član Izvršnog odbora Željko Baotić, zatim ondašnji vođa BBB-a, Saša Kos i ja. I ‘pomeli’ su nas... Pa je došlo ime Croatia, da bismo napokon vratili Dinamo! Bez ikakva se razloga klupsko ime mijenjalo, jer naš Dinamo nikad nije bio policijski, vojni ili državni klub. Štoviše, dobro se znalo što je značio Dinamo za Hrvate u bivšoj Jugoslaviji, bio je to hrvatski nacionalni klub i svi su se navijači s time poistovjećivali. Čekali smo gotovo devet godina na povratak svetog imena...
Da, onda se sa sjevera pjevalo “Devet dugih godina, ja bez svoga imena, devet dugih godina, ja bez svoga Dinama”... A na ovo Valentinovo Dinamo igra još jednu od svojih povijesnih utakmica, nakon 49 godina dočekao je proljeće u nekom europskom natjecanju! Što očekujete od utakmice u Plzenu?
- Najprije čestitke svima u klubu, Dinamo je zaslužio da dočeka proljeće u Europi. Toliko se godina pokušavalo... I sad treba sve misli okrenuti utakmicama protiv Viktorije, uvjeren sam da Plavi imaju šanse za prolaz. Ali, neće biti lako, Europska je liga gotovo podjednako kvalitetna kao i Liga prvaka. Ti su Česi, koliko sam se informirao, vrlo neugodna momčad! Iskusni su, ne daju igrati... Ali, svidio mi se jesenski Dinamo, gledao sam sve utakmice na malom ekranu, napokon je Dinamo imao onaj ozbiljni, europski ‘štih’! Ima tu dobrih igrača, odlična je to kombinacija mladosti i iskustva, a momčad se vrhunski vodi, trener Nenad Bjelica iskazao je kvalitete pravoga stručnjaka. Želim svojim ‘plavima’ svu sreću ovoga svijeta - kaže Zajec, najavljujući dolazak u Hrvatsku otprilike za mjesec dana:
- Bit ću malo u Zagrebu, a više u Draganiću, tamo ipak imam svoj mir, to mi je sad najpotrebnije...
Bjelica je kao igrač bio moja tiha patnja...
Kad ste bili Dinamov sportski direktor, u nekoliko ste navrata pokušavali dovesti igrača Nenada Bjelicu u Maksimir, bili ste zaljubljeni u njegov nogomet! Ali, uvijek se nešto ispriječilo i nikad Bjelica, vaša tiha patnja, nije odjenuo Dinamov dres...
- Bio je fantastičan igrač! No, splet okolnosti bio je takav da ipak nije došao u Dinamo. Sada je došao kao trener, i to u najboljim godinama. Dovoljno je sazrio radeći u Austriji, Italiji i Poljskoj i posve je spreman preuzeo Dinamo. Vidi se da ima viziju, odlično radi, od prvog dana zna što hoće i čvrsto stoji s obje noge na zemlji - kaže Zajec.