Netko vrlo neoprezan i bez takta, nakon što su mnoge oči zasuzile, nakon još jednog tradicionalnog Dinamovog europskog poraza, pustio je na stadionu pjesmicu: “Sretan Božić svakome!”.
Mnogima je Božić doista sretan, ali ne i Dinamovim navijačima, koji su sinoć doživjeli još jedno razočaranje, još jednu tužnu večer, na kakve su navikli već 40 godina. Mnogi će reći - zar je to toliko važno? Je, važno je ako se ponavlja 40 godina. I onda se polako pretvara u - prokletstvo!
Ne može se reći da Dinamo nije imao šansu, Tomečak i Tonel mogli su matirati Grke, koji su se branili klasičnim bunkerom, kakvim su osvojili i najružniji naslov europskog prvaka 2004. U takvoj taktici su pravi majstori. A Dinamovi “majstori” nisu znali iskoristiti dvije prilike, a u europskim utakmicama i to je puno. Jako puno.
Sad ćemo opet lamentirati - je li ovo momčad za velike domete? Današnji Dinamo nije, ali Dinamo koji bi se mogao sagraditi u idućih šest mjeseci - je! No, u času velikog razočaranja i ogorčenja nikoga ne zanima potencijal Tomečaka, talent Kovačića, kojeg nije bilo, sve su to iluzije kojima će se Dinamovi navijači hraniti u budućnosti. Tko zna koliko još godina...
Usredotočeno pero Jutarnjeg lista Tomislav Židak na turniru 'Andrija Anković' u Gabeli
U posljednjih pet minuta ove utakmice, u kojoj Dinamo nije ni zaslužio više, pitao sam se: “Bože, može li Dinamo barem na trenutak biti Manchester United iz 1999. godine, kada su u posljednje dvije minute preokrenuli rezultat?” Na žalost - ne može! Dinamo će uvijek ostati nesretan klub, koji će pobjeđivati u hrvatskom prvenstvu i gubiti europske utakmice u kojima bi trebao pobijediti. Čudno, a nakon one veličanstvene utakmice s Villarrealom, sve je izgledalo idealno. Vrata su bila otvorena. Ali kiks u Zagrebu protiv Club Bruggea i poraz u Solunu “ubili” su jednu ambiciju..
I tako, u srijedu, 15. prosinca, Dinamo je još jednom izgubio ključnu europsku utakmicu (na indigo, kao i u proteklih 40 godina), naši legionari, naši “heroji” u petak lete na zasluženi zimski odmor u Južnu Ameriku. Dinamove europske ambicije se uvijek mogu slomiti, ali, avioni koji lete za Rio de Janeiro, Buenos Aires, Prag redovito polijeću i novac redovito stiže na bankovne račune.
Za razliku od Dinamovih proljetnih letova za Europu…
