Nakon poraza u finalu Kupa prvi je pred novinare izišao Željko Kopić. Hajdukov strateg u novinarske notese u dahu je izdiktirao nekoliko gotovo protokolarnih rečenica:
- Odigrali smo dobru, hajdučku utakmice koju smo otvorili sa stanovitom zadrškom, ali kako je vrijeme odmicalo, tako smo bivali sve bolji i konkurentniji. Bili smo prilično opasni u završnoj trećini terena, stvorili smo određene šanse, nažalost, nismo ih realizirali. Dinamo jednu od svojih jest i to je bit ove utakmice. Čestitam Dinamu na osvojenom Kupu.
Nije Kopić stigao ni dovršiti misao, a iz novinarskog ešalona prema njemu je lansirano pitanje o - suđenju.
- Suđenje neću komentirati. Niti želim, niti smijem - kratko i jasno uzvratio je Hajdukov strateg koji je medalju namijenjenu poraženom finalistu neposredno nakon dodjele darivao sinu, jedanaestogodišnjaku Viti.
Ni Dinamov trener Nenad Bjelica svoje odličje nije zadržao za sebe:
- Moja medalja ide Mariju Cvitanoviću (kao i ona za osvojeno prvenstvo, nap. a.) koji je odradio tri kola Hrvatskog kupa, osam mjeseci mukotrpno je radio s ovom ekipom, čestitam mu na tome i zahvaljujem, njegove zasluge za ovaj trijumf su velike. Kao što svoje zasluge ima i Nikola Jurčević koji je onako suvereno u polufinalu pobijedio Rijeku - rekao je Dinamov trener iza kojega je burno i vrlo sadržajno razdoblje u životu.
Prije samo petnaestak dana s Lechom se borio za naslov prvaka Poljske, no onda je pretprošlog četvrtka dobio otkaz, a kraj sezone dočekao je kao osvajač dvostruke krune s Dinamom.
- Da mi je prije dva tjedna rekao da će mi se sve ovo izdogađati, ne bih mu vjerovao. Ali, život je nepredvidiv, jako sam sretan što je ova sezona za mene ipak ima uspješan rasplet. U tri dana dva naslova, ne može bolje.