IZBORI U MAKSIMIRU Zdravku Mamiću najviše se sviđaju Bilić, Tudor i Bjelica, ali već je 90 posto sigurno tko će naslijediti Marija Cvitanovića!

Dinamova Uprava ne bi smjela pogriješiti u izboru nasljednika Marija Cvitanovića na modroj klupi. Svjesni toga u Maksimiru su zbrajali i oduzimali “za” i “protiv” argumente, “pluseve” i “minuse”, nisu željeli još u subotu navečer nakon za mnoge iznenađujućeg, ali matematički i psihološki predvidivog poraza od Lokomotive, reći da je Ante Čačić “taj”.

Nedjelja je tako protekla u vaganju i nazivanju preostalih kandidata, no do ovog trenutka Ante Čačić je bio “90 posto” novi-stari trener.

Od svih ideja koje su se rađale, a naravno da se najviše pitalo glavnog savjetnika kluba Zdravka Mamića, najzvučnija je bila ona sa Slavenom Bilićem, a Nikolom Jurčevićem kao pomoćnikom, moguće i Edinom Terzićem i Miljenkom Rakom. Međutim, Bilić je naš trener s najvećim inozemnim rejtingom, svjestan svog statusa i nije mu prioritet vratiti se u hrvatski, k tome još i klupski nogomet. Spominjalo ga se i kao kandidata za nasljednika Ante Čačića u noći Dalićeva ustoličenja, ali tada je još bio u West Hamu, kojem, “by the way”, ne cvjetaju ruže nakon odlaska 49-godišnjeg Splićanina, što znači da problem ‘čekićara’ nije bio trener, nego nešto drugo...

Nije samo Bilić na plavom radaru od bivših igrača i trenera Hajduka, nego i Igor Tudor; Mamiću se sviđa strast i gard Dalmatinaca općenito, čak i kad je uperena protiv njega i opasna mu po život (Torcida), pa dok na Poljudu rade mnogi Zagrepčani ili ‘dinamovci’, u Maksimiru nemaju ništa protiv angažiranja kvalitetih ljudi iz bazena ‘majstora s mora’. Uostalom, i novi predsjednik Uprave Igor Kodžoman rođenjem je Splićanin, a dopredsjednik Tomislav Svetina je kao student prava bio strastveni ‘hajdukovac’.

Elokvencija

Kakav profil trenera Dinamo uopće traži? Osim garda treba biti elokventan, karakterno ekstrovertan. Stranac? Jedino ako savšeno razumije jezične finese, nećemo reći hrvatskog, nego ‘mamićevskog govora’, poput “ljubavi”, “milijardu posto”, “ovaj je retardiran”, “prepametan si”, koje ne smije shvaćati doslovno.

Zadnji stranac, Ivajlo Petev, koliko god imao problema s metaforama pred novinarima, znao je s Mamićem, igrao je na Zravkovu emotivnu stranu i izbjegavao okaz sve do, eto, tri dana prije početka ovog prvenstva, kad je Mario Cvitanović, uz presudni Svetinin impuls, promoviran iz druge momčad jer za nekog drugog nije bilo vremena...

Boljom verzijom Peteva doima se Goce Sedloski (43), bivši kapetan modrog broda, koji je još prošlog rujna, dva tjedna nakon Dinamova ispadanja od Skënderbeua, bio u Zagrebu na razgovoru s Mamićem. Sedloskom je malo nedostajalo da ljetos Vardar uvede u Ligu prvaka, dao je ostavku kad nije uspio (utjeha u skupini Europske lige) i još izgubio derbi protiv Shkendije. Sedloski se uklapa u Mamićev željeni profil.

Prazne tribine

Mamiću se jako sviđa i Osječanin Nenad Bjelica (46), koji je sa svojim Lechom u nedjelju igrao derbi poljskog prvenstva s vodećom Jagiellonijom, u siječnju u Turskoj, gdje su se oba kluba pripremali, skupa su večerali, Bjelica je bio i na Dinamovoj utakmici protiv Šahtara... No, u Poljskoj treneri i igrači uživaju na gotovo punim stadionima, u Zagrebu ih, dok se ne riješi problem s navijačima, čeka prazni Maksimir...

Jer, podsjetimo opet, Dinamo nije samo nogometni klub i trener, koliko god bio odgovoran samo za momčad i stanje u svlačionici, mora znati balansirati u, ne pretjerujemo, neprijateljskom okruženju i biti izniman psiholog i komunikator. Neprijeporno talentirani Igor Jovićević (44) nije premlad, ali je nedovoljno iskusan, bio bi komunikacijski mekša verzija Marija Cvitanovića, dok Nikola Jurčević, koji je već bio na Dinamovoj klupi i napustio je na početku one sezone koja je završila “’Ligom za bedaka’, otad nije nikog vodio nego je bio prvo drugi, pa prvi pomoćnik Slavena Bilića u mladoj i A-reprezentaciji te moskovskom Lokomotivu, Besiktasu i West Hamu. Bio je Jura bizu povratku na modru klupu u proljeće 2010., ali je inzistirao na nekim detaljima pa je Mamić izgubio strpljenje i izabrao Zajeca...

“Hoće, ali i može”

I tako, mic po mic, vratismo se na početak i na Čačića (64), možda i jedinog iz tzv. iskusne trenerske garde koji “hoće, ali i može”. Čačić je vodio Dinamo od 23. prosinca 2011. do 26. studenoga 2012., osvojio naslov, uveo ga u Ligu prvaka (Ludogorec u 90+7.!), kasnije je smijenjen baš zbog neuspjeha u skupini tog natjecanja... Razumije Mamićev način komunikacije, dobar je psiholog, sadašnjoj generaciji igrača, čak i najstarijima, Soudaniju i Zagorcu, mogao bi biti deda, voli se nadmudrivati s novinarima i s njime ne bi bilo dosadno. S hrvatskom reprezentacijom napravio je “bum” na Euru 2016., a pao je zbog premalo hrabrosti, nećemo reći nesreće...