Bakljada, navijanje i delirij Armade na treningu u četvrtak nije bila najava nedjeljnog Jadranskog derbija, barem kada je riječ o atmosferi. Riječkim najžešćim navijačima nedostaje adrenalin utakmica, to uopće nije sporno, a već je empirijski dokazano da oni nedostaju – igračima. Međutim, transparent uvjeta “Miškoviću i Pilipoviću, vi ste na redu” očekivano nije prihvaćen od strane klupske vrhuške, pa su Tomečak i društvo ostali na onoj podršci koju su dobili tri dana prije prvog suca zvižduka Jovića.
Sjever brojan, ali šuti, istok i zapad također brojni uz stidljive pokušaje pariranja Torcidi. Teška ‘kamilica’ u odnosu na ono navijanje kakvo je Franko Andrijašević ostavio nakon sezone dvostruke krune. Ne znaju se događanja iza kulisa, no obje strane definitivno moraju napraviti nešto po tom pitanju da se na Rujevici ubuduće što manje sluša splitsko mučno orgijanje po istočnim susjedima. Jer, ako nitko Torcidi nije stigao objasniti, bili su na Jadranskom derbiju između Rijeke i Hajduka… Ako se ne varamo, zbog sličnih verbalnih eskapada znali su se navijači upozoravati putem službenog spikera, pa i prekidati utakmice.
Nešto više od 400 ulaznica otišlo je na Poljud, a preuzeto ih je oko 300-tinjak, barem ako je suditi prema brojnosti na jugu Rujevice gdje su gostujući ultrasi došli s majicama “novinari crvi”. Koliko znamo, splitske kolege im nisu ništa posebno skrivile (iako neke konstantno imaju ‘na piku’), već je lako moguće da se radi o podršci riječkim navijačima budući da su istu iskazali kada je aktualan bio pravosudni slučaj Matka Škalamere. Ispod njih stajao je transparent sadržaja “neprijatelj broj 1”, pa neka se prepoznaju oni kojima je isti bio upućen.
Na predstavljanju igrača Filip Bradarić izazvao je pomješane emocije domaćih gledatelja, bilo je onih koji su (zasluženo) pljeskali bivšem kapetanu, no bilo je i onih koji su mu zamjerili nedavne izjave u kojima je spominjao “sveti dres”. S druge strane, naravno da je Franko Andrijašević zaradio ovacije i prije susreta, a kamoli ne nakon postignutog pogotka za vodstvo Bijelih. Rujevicom se tada opet orilo “Franko, Franko”, kao nekada dok je Rijeka bila na tronu, a on glavom nemilosrdno tresao protivničke mreže.