Hajduk je i ove godine sjajan na pripremama u Turskoj. Remi i dvije pobjede, učinak je to na valu sličnih rezultata iz proteklih sezona. Od siječnja 2016. kada su izgubili obje utakmice u Beleku (Ferencvaros i Wisla) na terenima turske sredozemne rivijere Bijeli su zabilježili samo jedan poraz u 14 utakmica. Čak 11 pobjeda i samo tri remija. Niti jedan remi po pripremama! Fantastičan učinak koji ipak nije imao realni odraz u prvenstvu, jer u te četiri sezone Hajduk je triput bio treći, a prošle sezone četvrti.
Jesu li Bijeli zaista “svjetski prvaci u pripremama” kako se to često zna reći? Koja je uopće tajna uspjeha?
Ako gledamo s aspekta protivnika, činjenica je da su Bijeli svih 14 dvoboja u četiri zadnje turske zime odigrali s momčadima svog ranga, pa i nekim lošijima. Jedina prava iznimka, klada iznad Hajduka, jest Šahtar Donjeck koji je Oreščaninov Hajduk prošle zime deklasirao s 4:1. Sjetili su se te utakmice sigurno svi oni koji su gledali Dinamo kako se prošle jeseni u Ligi prvaka bori s ukrajinskim prvakom.
Ali jasno je da podražaj nije isti, da važnost utakmice bitno određuju motiv i angažman. No, pobjeda je ostala kao “mali trofej” Bijelima koji zadnjih devet godina ne igraju europsku jesen.
Bijeli su, uz izuzetak ukrajinskog Šahtara, tijekom zimskih priprema u Turskoj uglavnom za protivnike imali momčadi s europskog istoka i to redom ekipe koje se bore za vrh, ali nikada prvake. Našao se tu i poljski Lech koji je tada vodio Nenad Bjelica, zatim klubovi iz Rumunjske, Mađarske, Slovačke i Makedonije, te jedan ruski drugoligaš (Fakel). U tri navrata igrali su Bijeli i protiv Švicaraca, ali nisu s druge strane bile najjače momčadi iz te zemlje (Basel i Young Boys), već Grasshopper i Zürich. Očito su protivnici ipak bili momčadi adekvatne snazi Hajduka i fazi priprema, jer splitska je momčad pokazala kvalitetu i klasu protiv, može se reći, osrednjih ekipa europskog istoka. Takve su momčadi tražili, jer su na nivou konkurencije za vrh HNL-a, pri čemu se može reći da je i ulazak u prvenstvo bio na nivou odličnih rezultata s priprema.
Prije godinu dana proljeće su Bijeli otvorili pobjedom u Osijeku, prije dvije godine pobjedom u Vinkovcima, a prije tri je Carrillo uzeo tek bod susjedu Splitu na proljetnoj premijeri. Tudor ima sličan raspored, jer i novi strateg Bijelih svoju prvu povratničku utakmicu igra na gostovanju, u Varaždinu, ponovno protiv ekipe s dna tablice kao što su proljeće započinjali Kopić i Carrillo.
Sutrašnja provjera s Dynamom Kijev nova je prigoda da se nastavi tradicija. Protivnik zvuči bolje negoli je trenutak u kojem se nalazi ukrajinski velikan.
Drugo mjesto s 14 bodova zaostatka iza Šahtara dovoljno govori. Dynamo je daleko od nekadašnje slave i nije pretjerano kazati da je to još jedan suparnik po mjeri Hajduka. Zadnja utakmica priprema, tjedan dana uoči početka prvenstva prava je slika današnje Tudorove momčadi. Ekipe koja nastavlja niz odličnih igara Bijelih na zimskim pripremama i pritom traži bolji rezultat nego li je bio prethodnih sezona u nacionalnom prvenstvu.
A pitanje “jesu li Bijeli svjetski prvaci u pripremama” i dalje će ostati legitimno. Još iz vremena kada su Bijeli sa 6:0 ponizili Manchester United na Poljudu u siječnju 1980. Da, bilo je to u prijateljskoj utakmici, ali Hajduk se tada pripremao za nastavak Lige prvaka i susret sa HSV-om.
Neka druga vremena.
Zimske pripreme u Turskoj posljednje četiri sezone
2017. (Carrillo) - Dnjipro 2:0, Trenčin 4:2, Vardar 1:0
2018. (Kopić) - Zürich 4:1, Lech 1:0, Trenčin 4:2
2019. (Oreščanin) - Dinamo Bukurešt 2:0, Grasshopper 0:1, Šahtar Donjeck 4:1, Fakel Voronjež 7:3, Šahtjor Soligorsk 1:1
2020. (Tudor) - Grasshopper 1:1, Honved 5:0, Vardar 3:1