Ne tako davno Dinamo su na Poljudu predvodili Šime, Ante i Duje. Vrsaljko, Rukavina i Čop, kao predstavnici Dalmacije u modrom dresu. Jedan je mlad otišao iz Zadra, Dinamo ga je “ulovio” prije Hajduka, drugi je nekad igrao u Hajduku, pa preko Grčke stigao u Maksimir, treći na Poljudu nije našao sreću, slavu je stekao u Dinamu.
Mladinićev volej
Upravo taj zadnji, Duje Čop, često je zabijao Hajduku u derbijima, u prvenstvu pet puta. Njegov veliki prijatelj Lovre Kalinić uvijek je u njihovim ogledima izvlačio deblji kraj. Tim dečkima “odozdo” derbiji su uvijek bili dodatan motiv. Ili da pokažu da je Hajduk pogriješio, ili zato da sami sebi nešto dokažu. Da, sjećamo se s kolikim je guštom Srđan Mladinić zabio za Modre na Poljudu, ona volejčina i danas zvoni. Pa, ako hoćete, i Luka Modrić, dalmatinski sin, donosio je Dinamu pobjede na Poljudu, pamtimo onaj prst preko usta u smjeru Torcide. Kao što pamtimo i emocije s kojima je Fran Tudor proljetos zabio Modrima i, pokazalo se, bio je to pobjednički pogodak.
Jaka trema
Nema većeg gušta nego ga utrpati “svojima”, klubu iz grada gdje si živio i gdje te nisu prepoznali. Hajduk, u ovom trenutku, definitivno, ima u svojim redovima više takvih igrača. Uz Tudora tu su i Toma Bašić, Josip Juranović i Marko Ćosić, igrači koji su ove sezone u dosta bitnim ulogama u Hajduku.
Njih će sigurno dodatno “prati” trema, imat će “plus” motiv. Što, dakako, može biti i otegotna okolnost, ako se previše “zapale”. Doduše, sva su trojica igrali onaj zadnji poljudski derbi, kao i Marko Pejić, nije im taj “osvetnički nagon” baš proradio. Jak adut bi, možda, mogao biti Krešimir Gojun, sadašnji šef Hajdukove škole, koji je trenirao veliki dio sadašnjih Dinamovih prvotimaca, s naglaskom na ove dečke rođene 1998. Možda neki njegov savjet bude zlata vrijedan?
S druge strane, u Maksimiru više nema previše igrača “iza Svetog Roka”. U glavnoj ulozi tu je još jedino Dominik Livaković, no on je već dugo Zagrepčanin, navikao se ovdje. A i nismo sigurni da pouzdani Zadranin ima “nešto osobno” protiv Hajduka, da nekome nešto zamjera. Da je i otišao u Hajduk pitanje je kad bi dobio priliku u Prvoj HNL, kao što je dobio u Zagrebu, teško da bi sad bio u Dinamu.
Skriveno razočaranje
Ne žali se, sigurno, ni Nikola Moro, koji je postao prvotimac, dobiva sve više prvoligaških minute, ali rođeni Solinjanin vjerojatno negdje duboko u sebi krije razočaranje što Hajduk nije pokazao veći interes, što se nije više isprsio i pokušao talentiranog klinca dovesti u svoje dvore, već je on završio kod najvećeg rivala. Možda i Moro dobije priliku u subotu, u nekoj minutaži, da i on okusi svoj prvi seniorski derbi. Bez obzira na sve bio bi to njemu poseban osjećaj, nije iskusan poput, recimo, Schildenfelda da može samo tako zatomiti osjećaje.