Današnju utakmicu protiv Gorice Nenad Bjelica vodit će točno godinu dana nakon što je postao Dinamovim trenerom. Lani, 15. svibnja krenuo je u popodnevnim satima iz Klagenfurta na završne pregovore u Zagreb, tada još uvijek uz zadršku: 'pričekajte dok razgovaramo, nismo se još dogovorili'. No, već te večeri Dinamo je objavio ime nasljednika Nikole Jurčevića, predstavljen je idućeg dana, samo tri dana prije no što je protiv Intera i sjeo na Dinamovu klupu.
- Ja sam vjerovao da sam izdržao prvu godinu, a vjerujem da ću izdržati još dvije koje sam potpisao! - odmah 'u glavu' udario je Bjelica, ne ostavljajući previše mjesta za iduće pitanje, hoćemo li ovakav razgovor voditi i dogodine.
- Zato što vjerujem da smo ove godine napravili dobar rezultat, ali i stvorili bazu koja nam jamči da ćemo i sljedeće dvije godine biti uspješni. Imamo stabilan klub iza sebe, klub koji mi je dao veliki podršku i odgovornost, dat ću sve od sebe da Dinamo izgleda kako je izgledao i ove godine.
Situacija u koju je dolazio prije 365 dana nije bila bajna u Dinamu, depresivna?
- Bez obzira na tešku sezonu koju sam imao u Lechu, došao sam ovdje s pozitivnom energijom, kao da nisam radio tri mjeseca. A zapravo sam se odmorio pet dana. I pokušao sam tom svojom energijom zaraziti druge i u tih par dana, do finala Kupa, uspjeli smo se konsolidirati i dobiti na igrače na svoju stranu, dobro ih psihološki pripremiti. Nije im bilo lako, nako tri smjene trenera u sezoni, već su oguglali na smjene i u tom trenutku najmanje im je trebao novi trener. Ali, ta kemija je bila pozitivna, pokazalo se i kasnije. Jedno osam ili devet igrača iz tog finala je i dalje tu, ta kemija je stvarno na visokoj razini.
NAJVAŽNIJE PROMJENE U SASTAVU DINAMA: Radimo na lijevom beku, a želim do priprema dovesti i ofenzivnog veznog
Kako će izgledati igračka križaljka na ljeto, koga sve želi Bjelica dovesti u Maksimir?
- Doveli smo Ivu Pinta, radimo na lijevom beku. Da, jedna od opcija je i Švicarac Francois Moubandje, ali nije jedina opcija. Imamo tri-četiri imena, ako se ne pojavi i peto. Uz te dvije pozicije htio bih još jednog veznog igrača do početka priprema. Ofenzivnog veznog. Trebat će nam ako netko od naših veznih igrača ode.
Jasno, piše se već da bi to mogao biti Ivanušec, no vidjet ćemo... Ostale pozicije?
- Gledamo sve pozicije osim stopera, tu imamo dovoljno dobrih igrača, uz sve ove stižu nam i mladići Franjić, Šutalo i Gvardiol, s kojima isto računamo.
Znači, moguće je da dođe i novi vratar, da Livaković ode?
- Zasad imamo trojicu sjajnih vratara i odličnih dečki, uz Livakovića tu su Zagorac i Horkaš. Ali, ako dođe neka prava ponuda za Livakovića i on ode iz Dinama, onda ćemo biti primorani dovesti nekog vratara. (tn)
Prve rečenice na prvom sastanku u svlačionici?
- Ne mogu se sjetiti što sam točno rekao, fokus je na bio na te dvije prve utakmice, bilo je problema s ozljedama, gledao sam da dobro pripremim ove u optimalnom stanju. Važno je bilo osvojiti Kup, dvostruku krunu i nadam se da ćemo i ove godine uspjeti.
Je li ga itko pokušavao odgovoriti od dolaska u Dinamo?
- Ne, nitko. Ja generalno odlučujem spontano u životu. Imao sam tijekom boravka u Lechu tri poziva Dinama, ali nisam želio donositi naprasne odluke, nisam osoba koja se tek tako pokupi s jednog mjesta. Nakon otkaza bio sam u tržištu, vjerovao sam da ću biti jednog dana trener Dinama, ali ne tako brzo. Poklopilo se odmah, brzo se odvilo, nije bilo ni vremena da me netko odgovori. A i da je netko htio, ne bi me mogao odgovoriti, ja sam znao, sa svojom obitelji, da je to ispravna odluka.
U kojem je trenutku Bjelica osjetio da bi to mogla biti 'ta' sezona?
- Ne znam... Rekao bih da nas je ta utakmica s Young Boysima napunila nemogućim inatom i ljutnjom, kao da smo sami sebi rekli 'to je tek početak'. Iako je bilo onako, malo tragično ispadanje, rekao bih i nezasluženo s obzirom na šanse u dvije utakmice. Ali smo ispali, jer je to nogomet. To je bio težak udarac, ali je dalo nemoguću snagu. Tada je krenula jedna odlična serija pobjeda, iz jednog poraza ušli smo u seriju pobjeda koje su nam dale puno samopouzdanja i želje da nastavimo dalje. Da, možda je ta utakmica bila prelomni trenutak kad smo shvatili da možemo do velikih stvari. Izgubili smo, ali su nam se otvorili drugi putevi, kojima smo dobro hodili.
Koja je, pak, bila najteža utakmica? Naš je dojam da je najnervozniji, možda i najnemirniji bio u Be'er Shevi, na prvom europskom gostovanju, čak i nakon domaćih 5:0?
- Nisam, ja sam samo uvijek oprezan, kao što sam bio i nakon 2:0 u Astani. Nije mi lako kontrolirati sve vas, medije koji brzo padaju u euforiju i to je uvijek jedan problem nama trenerima. Ali, ja sam oprezan, pokušavam svojom energijom privlačiti pozitivne stvari. Ma, najgori su mi porazi bili protiv Young Boysa, koji smo pretvorili u pobjedu te ovaj prtiiv Benfice. Obje su nam odredile neki drugi put, to su utakmice koje su me najviše pogodile, ali iz poraza se uči i može se biti samo bolji. Ako puno razmišljaš o njima onda te dokrajče ti porazi, nas neće dokrajčiti.
A najdraža pobjeda?
- Iskreno, bilo je jako puno lijepih pobjeda, ali broj jedan je Viktoria Plzen u Maksimiru. To je bila najkompletnija utakmica, iako smo i protiv Benfice bili blizu savršenstva. Te dvije su najdraže.
Kad već radimo top listu - najteža odluka dosad?
- Teške su sve odluke kad moram odabrati 18 igrača ili 11 koji igraju, jer svi zaslužuju biti u kadru i igrati. Kad imaš tri, četiri igrača za koje ti je svejedno, onda su takve odluke lagane. Ja nikad u karijeri nisam imao ta tri četiri, imam ovdje sjajne dečke. Svi su prihvatili pravila ponašanja od prvog dana, ja sam na njih izuzetno ponosan.
Tko je od pojedinaca najviše iskočio, kad bismo usporedili početna očekivanja i ono što su napravili ove sezone?
- Opet, ne mogu jednoga izdvojiti, stvarno ih je bilo puno.
Dakle, idući je cilj Liga prvaka? Koliko ova momčad može biti bolja da dohvati elitu?
- To će nam biti cilj. Malo nam je generalno problem, kad gledam taj Eintracht, recimo, što mi u hrvatskoj ligi nemamo taj podražaj. Eintracht jest bolji nego mi, ali je postao bolji jer ima taj podražaj, koji mi nemamo. To je malo problem i kad dođemo u takvu utakmicu, nije se lagano adaptirati. Imamo iskustvo 16 utakmica u Europi, vjerujem da možemo u Ligu prvaka. A onda ovisno i o protivnicima... Ovaj Dinamo je pokazao da se može nositi s jakim klubovima, možda ne onima iz ranga Barcelone, Reala, ali s ovima iz drugog ranga se možemo nositi i to su bile li-la utakmice poput ove s Benficom, u kojima su detalji odlučivali.
Recimo, jedan iz te kategorije je Ajax, koji je završio u polufinalu Lige prvaka? Može li Dinamo biti poput tog Ajaxa ili što mu treba da bude poput njega?
- To nije realno. Realno je da uđemo u Ligu prvaka, da igramo u Ligi prvaka dobru ulogu da se borimo za drugo, treće mjesto. Tome težimo.
Dobro, Liga prvaka nije imperativ?
- Nema imperativa. Nije katastrofa ako ne bude, kao što nije bila ni sad. Odmah smo se prebacili na Europsku ligu i tamo radili dobar posao. Moj je cilj i ja se nadam da ćemo ga ostvariti, da ćemo preko Lige prvaka prezimiti u Europi. Ali, nije imperativ, ne može to biti Dinamov imperativ. Nema jamstva, nogomet je najljepši sport na svijetu, vidjeli ste što se sve događalo u Ligi prvaka. Nadam se da ćemo napraviti idući korak, a to je plasman u Ligu prvaka.
Je li očekivao popularnost kakvu sad ima u Hrvatskoj?
- Ha, ne osjećam popularnost. Dobro, lijepo je da te ljudi prepoznaju, čestitaju na cesti, ali ako to i je sad popularnost u Hrvatskoj, ali me nije promijenila ni jedan posto. Znate, ja razmišljam tako, kad se čovjek uspinje i ide stepenicama, mora pozdraviti svakoga, i čistačicu i predsjednika, jer kad bude silazio, opet će sresti iste ljude. Tako se ponašam svuda, kad sam odlazio iz Lecha dobio sam potpisan dres od 200 ljudi. Za to se vrijedi boriti. Trenutno uživam u Dinamu, osjećam respekt svih, od ljudi u klubu do navijača, to je jako bitno.
Dolazi druga sezona u Dinamu. A dosad je ta druga, u Speziji i Lechu bila ključna i uslijedio je odlazak...
- Druga godina u Lechu bila je dobra, nakon 30 kola bio sam prvi. Ali, vjerojatno čovjek svojom podsvijesti privuče neke stvari, možda nisam ni ja bio sretan pa sam privukao sam neke nesretne poraze. I kad su došli porazi, igrali smo isto kao i prije, bili su to nesretni porazi. Dosta tragične utakmice, ali i ti privučeš te nezgodne situacije. Ali, godina je bila na dobrom nivou. Spezia? Pa, isto. Bili smo drugi, ali bio sam tamo potrošen sukobima s predsjednikom, koji je isto ubrzo smijenjen. Nezdrava atmosfera, nisam imao energije nastaviti i odrazilo se na rezultatima. Ali ni u Lechu ni Speziji nisam imao podršku kao ovdje niti momčad kao ovdje. U Lechu su očekivanja bila velika, a kakav sam bio pokazuju rezultati prije i poslije mene. Kad sam došao bio je 12., a nakon mene osmi. Nije to bilo loše, ali očekivanja su u Lechu i Speziji bila velika. U Dinamu je jasno da moraš biti prvak, jer si kvalitetom najbolji i logično je da budeš prvak. U Lechu sam iscrpio momčad do limita, a ako ne dovedeš igrače onda dolazi do pada.
U Dinamu nema bojazni, energije ima dovoljno?
- Energija je na milijun, i momčadi isto, a imamo još rezervi. Uz to se želimo i pojačati. Znamo da ako želimo prezimiti u Europi treba nam četiri pet igrača koji su svježa krv.
Još jedna stvar koja je zaslužna za energiju.
- To što se nalazim u blizini obitelji to igra veliku ulogu. Da bih bio pozitivan i pun energije moram biti sretan, sad to jesam i zbog obitelji. Kao što sam se vratio u Osijek 2000. pa postao najbolji igrač Hrvatske. Sad mi je opet povratak u Hrvatsku donio lijepe stvari, kad se kod kuće osjećam dobro, kad je obitelj ovdje, onda je sve dobro.