Marko Futacs otišao je iz Hajduka i nakon dva dana ponudio svoje viđenje, svoj pogled na sve što je prolazio u klubu u protekla četiri mjeseca. U međuvremenu nije želio razgovarati s medijima, ali odlaskom s Poljuda iznenada se u njemu probudila želja za razgovorom.
Njegovo je pravo, njegov je izbor tajminga za razgovor, ali pritom je Futacs zaboravio neke činjenice pokazavši da nema nimalo poštovanja prema klubu u kojem je ostvario odličnu zaradu u protekle dvije sezone. Nitko mu nikada neće uzeti titulu prvog strijelca HNL-a u dresu Hajduka, nitko neće poreći da je doživio ružan fizički napad na splitskoj ulici koji je za svaku osudu, ali isto se tako ne može zanijekati sve što je dobio igrajući za Hajduk.
Ozlijeđen je došao na Poljud, tri se mjeseca postepeno oporavljao dok se nije spremio u jesen 2016, a potom je dug rehabilitacijski proces prošao i godinu dana poslije. Ozlijedio se u kolovozu 2017, na travnjak se vratio posljednjeg dana ožujka 2018, a dok se čekalo njegov oporavak, bezuvjetno je dobio produljenje ugovora. Slijedio je ulični napad, Futacseva uporna želja za odlaskom i čitava lepeza pitanja bez odgovora.
Zar je Futacsu netko priječio da se pripremi, da čeka početak nove sezone u optimalnom stanju, a ne da izgleda kao rekreativac u onih 10-ak minuta koliko je odigrao ovog ljeta protiv Steaue? Zar mu je netko zabranio da dođe na početak priprema i naredio da kasni tri dana i potom trenira po samostalnom izboru? Idemo dalje. Želio je, nesporno, Futacs otići iz Hajduka, a odšteta je bila poznata. Zar ga je zaustavio da donese ponudu s odštetom od 500.000 eura i napusti Poljud? Jasno je da nije. Dvije rehabilitacije nakon teških ozljeda koljena financirao je Hajduk Futacsu, dobio je i novi ugovor u siječnju ove godine kao zahvalu za igre pružene na Poljudu u prvoj sezoni igranja za Hajduk. I to dobar ugovor, s mjesečnim primanjem od 20.000 eura.
Marko Futacs
Da se razumijemo, nije njegova plaća problem kada zabija, jer dok je Futacs bio prvi strijelac kluba, imao je legitiman i zaslužen status zvijezde. Ali čudi da je Nadzorni odbor olako, bez dodatnih uvjeta, produžio bogat ugovor igraču za kojeg se nije znalo kada će ponovno biti spreman zaigrati na nekadašnjem visokom nivou. Zaboravio je Futacs kakav je status imao u Hajduku i koliko je privilegija uživao, a u protekle dvije sezone može se reći da je sedam mjeseci odigrao na razini zbog koje je doveden i skupo plaćen.
Imao je peha s ozljedama, što je, dakako, sastavni dio karijere nogometaša, ali upravo je zbog svega navedenog morao pokazati više poštovanja prema Hajduku u kojem je tijekom dvije sezone svoju karijeru vratio na željenu razinu. Kako financijsku tako i nogometnu. Jer s obzirom na to u kojim je sve momčadima i ligama igrao, za Futacsa je Hajduk najveći klub u karijeri. Rijetko je uopće igrao u prvoligaškom društvu (Diosgyor, Mersin), a s Bijelima se borio za naslov prvaka države, po prvi put igrao utakmice u UEFA-inim natjecanjima i na kraju pored svih nedaća nije pokazao nimalo respekta, već se išao razračunavati s bivšim klubom. Nisko i nepotrebno za kraj. J. Radić