Mario Cvitanović pao je u 20 dana. Toliko je prošlo od trenutka kad je bio siguran, dugoročna opcija do trena kad je napustio Dinamovu klupu.
Tog 18. veljače ušao je Cvitanović u derbi s Hajdukom kao trener koji nije izgubio nijednu utakmici u sezoni i kao čovjek koji je, zamalo, na pripremama u Turskoj dobio i novi ugovor. Da, postojala je i ta opcija, Cvitanović je trener radnik, cijeli je u nogometu, njegovi su treninzi bili sadržajni, izgledao je kao čovjek koji zna točno što želi, igračima je bio spreman do detalja objasniti svaku akciju, ideju, potez. Čak je i Zdravko Mamić, koji u startu nije bio Cvitanovićev obožavatelj, promijenio mišljenje i bio spreman predložiti novi ugovor za mladog stratega.
Rekli bismo, kao i uvijek na pripremama, Dinamo je izgledao solidno, poletno.
Cvitanović
To je bio zaključak razgovora u Dinamu na temu trenerova novog ugovora, znali su podsvjesno u Maksimiru da nisu sigurni u Cvitanovićeve domete. Imao je dosta oponenata Cvitanović od prvog dana, pogotovo nakon ispadanja od Skënderbeua, ali imao je rezultat u HNL-u, neki mladi igrači kod njega su proigrali, pa je imao argumente koji su ga držali na klupi. Međutim, dojam je bio, čuli smo to s više strana, da neće Cvitanović imati baš previše kredita, da svaki kiks može biti koban. A on je napravio tri, u samo 20 dana, izgubio je tri od četiri utakmice. Od toga dva derbija, protiv najvećih rivala, doživio je povijesni debakl od Lokomotive! Puno previše i za nekoga tko je čvrsto u sedlu i uživa najveće moguće povjerenje i konsenzus klupskog čelništva. Ne samo da je izgubio tri u nizu, već je Dinamo kompromitirao i ono što je bilo ‘sigurno’ - naslov prvaka.
Poklopile su se, istina, Cvitanoviću neke stvari, dakako da nije jedini krivac za ovakav posrtaj. Ostao je na zimu bez Sigalija, otišao je i Uremović, pa je u obrani ostao na Leškoviću i Rrahmaniju, igračima čiji baš i nije obožavatelj. Deficitaran je kadar ostao i na još nekim pozicijama, Benković nije prošao kompletne pripreme, Soudani se ozlijedio baš u najgorem trenutku.
Bi li možda drugačije završilo da se derbi na Rujevici mogao igrati u ‘pravom’ terminu, kad je Soudani bio spreman? Bi li Cvitanović još bio trener da je Gavranović pogodio kazneni udarac protiv Hajduka? Nikad nećemo saznati, naravno, ali ukupni je dojam da su okolnosti i ozračje bili takvi da Cvitanović nije u Maksimiru doživljen kao dugoročno rješenje, a dodajmo tome i činjenicu da Modri igrački nisu napredovali.
Kad je izostao rezultat, Cvitanović je ostao sam na čistini...
Zašto je došlo do Dinamovog pada?
1. KRIVNJA TRENERA
Uz kompromitiranje već sigurnog naslova i tri poraza u četiri utakmice, njegova je krivnja i što Dinamo nije napredovao u igri, nije bilo pomaka, a neki su njegovi potezi za vrijeme utakmica bili vrlo diskutabilni.
Neke zamjene, naprimjer. Nije pokazao hrabrost u nekim trenucima i igrao ofenzivnije, napadački je Dinamo često bio jalov. Zamjerili su mu u klubu i javni nastup, nije tip koji voli izlaziti u medije, koji daje bombastične izjave, što nekad ipak nedostaje.
2. KRIVNJA IGRAČA
Naravno, oni su ti koji su izgubili glavu na terenu, koji su se blamirali u zadnje dvije utakmice. Neobjašnjive pogreške, potezi, promašaji i primljeni golovi.
Ako prekrižimo mogućnost da su ‘bušili’ trenera, onda su doista pali u formi, ili su se toliko opustili vjerujući da su sigurni u naslov prvaka. Dinamovi porazi od Hajduka i Rijeke najviše su plodovi velikih pogrešaka modrih nogometaša, a protiv Lokomotive djelovali su potpuno nemoćno.
3. KRIVNJA UPRAVE
Pogriješili su i ljudi u klupskoj upravi što, ako ga već nisu ranije smijenili, nisu unisono i beskompromisno stali iza trenera, već je čitavo vrijeme emitirana sumnja u Cvitanovićev rad. Također, u prijelaznom roku ostala je momčad oslabljena u zadnjoj liniji, sa samo jednim desnim bekom, glavnim stoperom koji nije prošao kompletne pripreme.
Loša je bila procjena da aktualni kadar bez stresa i problema može privesti sezonu kraju i okončati je trofejima.