Nekoliko trenutaka nakon što je Rijeka 2017. godine pobjedom protiv Dinama vizirala dvostruku krunu i ispisala najuspješniju stranicu u klupskoj povijesti, Zdravko Mamić je ispred stadiona u Varaždinu izrekao onu čuvenu rečenicu: “Ovo ste gledali sad i više nikad.” U tom trenutku baš nitko nije shvatio ozbiljno njegove riječi, pogotovo ne na Kvarneru, gdje su navijači bili opijeni euforijom nakon najvećih uspjeha u povijesti kluba, a čak i oni s nogama čvrsto na zemlji predviđali da je dominaciji Modrih - barem u dotadašnjoj mjeri - došao kraj.
Skoblarova poruka
I razmišljanja nekih nogometnih autoriteta išla su u tom smjeru, Joško Skoblar tih je dana Rijeku označio kao najzdraviji klub u HNL-u i svi su, nekako, živjeli u uvjerenju da će postšampionska sezona donijeti novi iskorak. I bili su u zabludi. Dan-danas će mnogi reći da je Rijeka tada mogla sve promijeniti, da je Damir Mišković imao priliku definitivno gurnuti Dinamo s hrvatskog trona da je na ljeto zadržao (i pojačao) momčad koja je i ovako ostala samo jedan pogodak udaljena od grupne faze Lige prvaka, ali tu već ulazimo u sferu što bi bilo kad bi bilo. Čelni čovjek riječkog prvoligaša prije svega je uspješan biznismen, u poslovnom svijetu emocije ne smiju prevladati nad razumom i Mišković se vodio upravo tim razmišljanjem u mjesecima koji su uslijedili. Rijeka je poštivala tržište, igračima koji su se u njezinu dresu afirmirali i doveli do povijesnih visina omogućila bogate transfere i nastavila dalje svojim putem. A jednako kvalitetne više nije mogla dovesti.
Na Kvarneru su mnogi očekivali da će se nekako po inerciji nastaviti Dinamov pad, Modri su sezonu kasnije vukli loše poteze u toj mjeri da je Rijeka do kraja sezone uspjela istopiti veliku bodovnu prednost koju su Modri imali, ali na kraju špila u Maksimiru su izvukli džokera u liku Nenada Bjelice, s kojim je počeo Dinamov preporod. Ono što je Rijeka nekoliko sezona ranije dobila s Kekom, to je 2018. godine Dinamo dobio s Bjelicom. S bitnom razlikom da su zbog načina funkcioniranja kluba Modri prodavali jer su to željeli, Bijeli jer su morali...
I tu je počeo rasti taj bodovni jaz između Rijeke i Dinama, koji je doveo do toga da su Modri u posljednje dvije i pol sezone osvojili čak 41 bod više nego Bijeli. Tri boda više Dinamo je imao na kraju sezone 2017/18, iduće je ta prednost narasla na čak 25, a i sada je tendencija da bude na toj razini s obzirom na to da družina Nenada Bjelice nakon pola sezone ima 13 bodova više od Rijeke.
Koraci od sedam milja
Pritom, u deset međusobnih prvenstvenih utakmica Dinamo ima samo šest bodova više (pet pobjeda Dinama, tri Rijeke i dva remija), što je jasan pokazatelj da su Riječani na nekim drugim utakmicama gubili korak za Modrima. Subjektivni je dojam da Rijeka nakon osvojenog naslova prvaka nije bila spremna prestići Dinamo i natjerati ga da joj gleda u leđa, ni financijski (Social Sport te je godine stao s ulaganjima, Mišković nije našao partnera, izlazni transferi igrača iz šampionske generacije nisu donijeli novac koji je mogao jamčiti dugoročnu financijsku stabilnost...), ni kvalitetom kadra, ni školom nogometa, i Modri su pod Bjeličinim vodstvom napravili korake od sedam milja jer su imali čvrsto postavljene temelje, što na Rujevici nije bio slučaj.
Iznosi za koje su odlazili najskuplji igrači Rijeke zanemarivi su u odnosu na ono što su u Modru blagajnu posljednjih sezona nosili Pjaca (23 milijuna eura), Benković (15 milijuna eura) ili Rog (14 milijuna eura) i investiranje tog novca u kvalitetnu selekciju Dinamu je omogućilo da se vine do visina na kojima će ih, igračkom kvalitetom i financijama, teško neki od konkurenata iz HNL-a uskoro dostići. Afirmacija Olma, Mora, Perića ili Šunjića odnosno kupovina Petkovića, Oršića, Dilavera ili Kadziora pokazale su se sjajnim potezima struke Modrih koje na Rujevici jednostavno nisu mogli pratiti jer ono što su kupili (Čolak, Lončar...) ili stvorili (Lepinjica, Smolčić...) nije (bilo) dovoljno za ravnopravnu utrku s Dinamom. Na to su se nadovezale i dvije promjene trenera, poneka rezultatska kriza ili rano europsko ispadanje i Dinamo je otišao na razinu koju je najbolje oslikao Simon Rožman konstatacijom da su od svake momčadi u HNL-u bolji tri do pet pogotka.
- Dali smo sve od sebe, možemo jedni drugima pogledati u oči, ali... Treba biti realan, Dinamo se pokazao dosta boljim od svih. Nama preostaje borba za drugo mjesto - rekao je nakon zadnje utakmice s Modrima Franko Andrijašević i realno postavio stvari budući da je na svim razinama razlika između Rijeke i Dinama proporcionalna 41 bodu, koliko su Modri u posljednje dvije i pol sezone imali više u odnosu na Bijele.