Dinamo je došao do uvjerljive pobjede. "Modri" su postigli tri gola, a u nekoliko situacija vratar Riječana Sluga dobrim intervencijama spašavao je svoju momčad od uvjerljivijeg poraza. Pobjeda je zaslužena ne samo zbog golova nego i zbog igre koju su Dinamovi igrači pokazali.
Izuzmemo li neke trenutke u prvom dijelu, osobito kada je Rijeka zabila za vodstvo i kada je "modra" momčad nakratko bila malo uzdrmana, u svim ostalim fazama kontrolirali su igru. Nakon izjednačenja potpuno su zavladali terenom.
Soudani je još jednom bio igrač koji donosi razliku na terenu, a u ovom derbiju priključio mu se i Olmo. Igrač nesumnjivih kvaliteta i individualnih sposobnosti koji se iskazao i najblaže rečeno bio bolji od ostalih. No, želju i volju na terenu nisu pokazali samo njih dvojica.
Cijela Dinamova momčad djelovala je motivirano, ulagala puno truda i trke, što je na kraju rezultiralo uvjerljivom pobjedom. Čini se da je taj respekt prema Rijeci koji postoji od prošle sezone unio pozitivnu energiju. Doduše, nije to bila neka vrhunska igra, ni savršena predstava, ali cilj je ostvaren.
Rijeka ima jednu fizionomiju, jedan stil igre u kojem se uvijek zna tko je za što zadužen na terenu, u kojem su točno određene linije kretanja, no to nismo vidjeli na Maksimiru, ali ni u nekoliko prijašnjih utakmica. Brojne promjene u sastavu ostavile su traga, a kompjuterskim rječnikom nedostajao im je ID. Gosti i nisu bili tako loši, ali nije bilo igrača koji bi konkretnije povukao prema naprijed, osobito u drugom dijelu. Nije bilo straha, ali nedostajalo je samopouzdanja i goropadnosti iz prošle sezone.