Riješio je Mr. Derby još jedan derbi, s dva pogotka prestigao je Gorana Vlaovića na trećem mjestu Dinamovih strijelaca u HNL-u. On ima 62 gola, Vlaović je na 61, Eduardo da Silva zabio je 74, a nedostižni Igor Cvitanović čak 117. Ukupno je Soudani zabio 78 golova za Dinamo, bliži se Eduardu koji je na 94. Svi ti golovi, pogotovo ovi koji su presudni, a njegovi su gotovo svi takvi, svrstavaju ga visoko, jako visoko na sve ljestvice Dinamovih stranaca.
Možda on nije najbolji igrač koji je u Dinamo došao iz inozemstva, ali jest jedan od onih koji su ostavili najdublji trag u Maksimiru. U tom kontekstu, onoga što je dao Dinamu, ne kakvu je ukupnu karijeru napravio, možda ga se već sad može proglasiti najboljim Dinamovim strancem u povijesti.
Ispunjena misija
- Rekli su mi da sam postavio visoke standarde u Dinamu kad su stranci u pitanju, ali teško mi je pričati o samom sebi u tom kontekstu. Kroz povijest Dinama prošlo je puno igrača i stranaca i sam spomen da bih mogao biti u vrhu čini me izuzetno ponosnim. Jesam li ili nisam, neka odluče navijači. Oni su jedini koji biraju čistog srca i bez ikakvih utjecaja. Ako sam u krugu kandidata, znam da je moja misija u Zagrebu ispunjena - govorio je Soudani dan poslije tog još jednog velikog derbija, 12. i 14. pogotka Rijeci u HNL dvobojima.
Doista, ako ovako nastavi, mogao bi preskočiti i Eduarda na listi Dinamovih strijelaca, ispred njega tada bi ostao samo Igor Cvitanović. Je li mu to dodatan motiv?
- Meni je svaka utakmica u Dinamu motiv sama za sebe. Naravno da je važno imati neki cilj ispred sebe, ali to nije presudno. Pričali su mi o tragu koji je Eduardo da Silva ostavio u Dinamu i kamo sreće da budem blizu, no nije da si zbog toga stvaram dodatan pritisak. U svaku utakmicu ulazim da budem najbolji, dajem uvijek maksimum.
Dobro, koje si je onda ciljeve Soudani još zadao, što još želi napraviti u Dinamu, a što dosad nije uspio?
- Dovoljno dugo sam tu da znam što za navijača Dinama znači pojam “proljeće u Europi”. Uzeo sam prvenstvo i Kup, igrao sam u Ligi prvaka. Znači, svaki cilj koji je klub stavio pred mene sam ostvario i mislim da se to proljeće nameće samo po sebi. Moja sreća u Maksimiru neće biti potpuna ako neću s Dinamom zaigrati na proljeće u Europi.
Zabio je već i svakakve golove. Škarice, poluškarice, volej, glava, lob... Postoji li još neki način na koji bi volio zabiti, neki gol koji sanja oduvijek?
- Ja samo radim posao za koji sam plaćen. Zabijam li glavom, nogom, petom..., to je najmanje bitno. Tu sam da dajem golove i to ću činiti na svaki mogući način na koji mi se ukaže prilika.
Osjeća li da je već zaradio mjesto u klupskoj povijesti, ajmo reći u Dinamovu “hall of fameu” s obzirom na golove, na godine koje već igra u modrom dresu, na ponašanje i na to da ga ljudi vole i cijene.
Veliko priznanje
- Već sam rekao da je povijest Dinama velika i sam spomen mene u tom kontekstu je veliko priznanje. Od prvog dana kada sam došao u Zagreb davao sam sve od sebe. Nekada je to bilo dovoljno, nekada nije, ali nakon svake utakmice mogao sam se pogledati u oči. I svakom navijaču. Znamo svi kako je ovo profesionalizam, ali s vremenom su se prema Dinamu pojavile snažne emocije. Ne samo prema klubu, već i prema gradu te navijačima. Osjećam se dijelom ove priče i izuzetno sam ponosan što me navijači doživljavaju kao svoga i što me svrstavaju u povijest kluba. U svakoj utakmici do sada, ali i u onima koje su pred nama istrčati ću s jednim ciljem - ne razočarati ljude koji vole Dinamo. Mislim da je to najpoštenije prema njima ali i prema sebi.
Veliko priznanje dobio je nakon utakmice protiv Rijeke, čestitao mu je i Matjaž Kek, Ivan Mance također je bio korektan, a i riječki igrači naklonili su se njegovom umijeću i činjenici da ih je još jednom “razmontirao”?
- Ja s ljudima iz Rijeke nikada nisam bio u sukobu. Ako je moj grijeh što se svim silama borim za Dinamo kao što se oni bore za Rijeku, onda sam kriv. Evo, javno priznajem svoju krivnju što želim da Dinamo iz svake utakmice izađe kao pobjednik! Iskreno, poštujem svakog igrača Rijeke i bilo kojeg drugog kluba u Hrvatskoj. Tako sam odgojen i to je moja životna mantra. Poštujem svakog trenera i osobu iz kluba, ali i navijače tog kluba. Znam što mi viču tijekom utakmice, iskreno, niti ja ne bih bio drugačiji da sam na njihovu mjestu. Svatko se bori za sebe i svoje. To što tih 90 minuta zaboravimo na sve, to je druga priča. Meni je cilj da svaki navijač Dinama ode spavati sretan i ponosan. I za to radim i živim u svakoj utakmici koju igram. Međutim, nakon što utakmica završi, moje poštovanje prema protivniku je veliko i dubuko. Vjerojatno puno veće nego što oni misle.
Ostaje na travnjaku
Osim tih brojnih golova, koji će se dugo prepričavati, pamtit će se u povijesti HNL-a i njegov dvoboj s Vešovićem, koji je postao lajtmotiv lanjskih dvoboja Dinama i Rijeke. Otišla je stvar toliko daleko da se u sukob uključila i Vešovićeva supruga koja je vrijeđala Soudanija na društvenim mrežama?
- Nije to sukob, već borba za boje svog kluba. Kao što se taj Vešović bori za Rijeku, ja ću se dvostruko više boriti za Dinamo! Jer to je ono što očekuju moji navijači, trener i suigrači od mene. Iskreno, ne zamjeram Vešoviću te rečenice, ali mu ovim putem nudim savjet; nekada treba znati stati na loptu. Neka ono što je bilo na travnjaku tamo i ostane. Ja, recimo, nikada ne bih gurao svoju ženu da se obračunava s mojom konkurencijom. Radije ću zabiti jedan gol više od tebe i na taj način ti pokazati da sam bolji, nego gurati svoju suprugu da se obračunava s tobom na društvenim mrežama.
Bio je Soudani raspoložen, iskren. Ne priča često, ali sad nije mogao izbjeći! Kako sam voli reći, najradije priča na travnjaku, u protivničkom šesnaestercu. Gdje kreće u lov na Eduarda i na još više mjesto u Dinamovim povijesnim knjigama.