U srijedu je Ivan Bebek izmislio jedanaesterac za Real Madrid u dvoboju Lige prvaka. Premda televizijska snimka otkriva riječkog suca kako iz idealnog kuta prati kontakt lopte s leđima Darija Srne, on se sljedeće sekunde bori s iznenadnim napadom miopije, više nije siguran što je vidio vlastitim očima, je li to ipak bila ruka, ne bi bilo čudno jer srne obično imaju četiri ekstremiteta, a kao plaha bića ponekad njima nekontrolirano mašu već nakon prvog šuma u kaznenom prostoru. Pokolebani Bebek zatim uvažava sugestiju kolege iza gola koji "spornu" situaciju može vidjeti samo ako posjeduje rendgenski vid superheroja. Penal. Za kraljevski klub kraljevski poguranac.
U subotu je Bruno Marić na Poljudu učinio što je već učinio, interpretacije događaja se začudno razlikuju. Dok vladajuća manjina iz HNS-a tvrdi da je sudio nogometnu utakmicu, veći dio publike vjeruje da je bezočno krao, a oni osebujniji čak zastupaju tezu prema kojoj je Collina iz našeg sokaka posegnuo za formom umjetničkog performansa u želji da raskrinka malograđanštinu zatucane svjetine s tribina kojoj tako malo treba da krene linčovati nekog tko je drukčiji, originalan, eventualno ćelav ili možda samo nevičan suđenju.
Između dva navedena bljeska, u petak navečer, autora ovih redaka nazvao je češki sportski novinar Jiri Jakoubek. Iskusnijeg kolegu iz redakcije Lidové noviny zanimalo je - tko je Mario Strahonja? Odgovor da je riječ o pripadniku mlađe sudačke garde s dobrom prođom na međunarodnoj pozornici zatekao ga je nespremnog. "Kako on može voditi europske utakmice? Trener praške Sparte Zdenek Ščasny optužuje ga za skandalozno suđenje utakmice Asteras Tripolis - Sparta u Europskoj ligi. Kaže da je Sparti poništio dva regularna gola", kaže sugovornik iz Praga.
Na kraju nogometnog tjedna u komentaru utakmice Lokomotive i Splita gostujući trener Zoran Vulić žali se da je varaždinski sudac Mario Zebec od prve minute zauzeo kriterij kojim je njegovu momčad onemogućio u namjeri da osvoji barem bod.
Na temelju izrečenog možemo zaključiti da nam nogometni suci ovih dana, blago rečeno, nisu u formi. Vrlo je upitno mogu li neku pristojniju formu uopće i dohvatiti s obzirom na negativno nasljeđe u branši i na filtar podobnosti kroz koji prolaze prije nego što se probiju do A sudačke liste. Nasljeđe je takvo da su unutar ceha najvećim "mačcima" redovito doživljavali one koji su znali "krasti u rukavicama", tako da bi oštećena stranka na kraju utakmice najradije aplaudirala na demonstriranom umijeću. Selekcijski filtar o kojem smo često verglali u prazno tiče se prakse da napreduju poslušnici i talentirana sudačka djeca utjecajnih očeva. Nigdje toliko očitog nepotizma kao u sudačkoj organizaciji. Arbitri poput umirovljenog Ede Trivkovića, rijetkog suca s osjećajem za igru i mjeru, s imidžem nezavisnog čovjeka, ovdje su gotovo endemske pojave.
Davor Šuker je iz predsjedničke fotelje više puta najavljivao da će se boriti za red u sudačkim redovima. Skraćenjem liste, brojnim seminarima, na koncu čak i mogućom profesionalizacijom branše. Ako u tu priču ulazi s iole plemenitim motivom, ne može mu biti lako i možda bi mu najpametnije bilo posegnuti za strancima u dvobojima visokih uloga. No, onda, opet... Ako ste ovog vikenda vidjeli za kakvim je akrobacijama posezao Mike Dean dok je sudio meč Chelsea vs. Arsenal i kako su u La ligi suci spašavali Real protiv Granade, niti ta ideja neće vam izgledati osobito razborito.