Sudačka nadoknada na derbiju Dinama i Rijeke trajala je tri minute. Kad je semafor pokazao 92.53, dakle sedam sekundi prije kraja, velikog junaka Soudanija zamijenio je Ante Ćorić. Čim je stupio na travnjak, sudac je odsvirao kraj utakmice. Dok su razdragani igrači Dinama pozdravljali navijače, Ante se odmah uputio kroz špalir mažoretkinja u svlačionicu... Nije slavio s ostalima, nije pozdravio navijače. Nismo bili u njegovoj koži, ali možemo pretpostaviti kako se osjećao.
Inače, prije toga, zagrijavao se Ćorić 45 minuta... Ne, Cvitanović nije napravio dobar potez. Kako je taktički nadigrao Keka, tako je kiksao s ovom zamjenom. Naravno da odmah možete kontrirati da je to kruti nogometni profesionalizam, da se o potezima trenera ne raspravlja, da svaki može ubaciti igrača u igru kad god zaželi. Točno, tu nema spora.
Međutim, svi znamo kakva je priča oko Ante Ćorića, što se s tim dečkom događalo posljednjih sezona. Zna to i Cvitanović. Mladić koji je s pravom proglašavan wuderkindom, velikim talentom nije u plavom domu prosperirao na očekivan način, danas je u zaostatku za mlađima od sebe, poput More, Olma, Sose... Bilo je tu spleta raznih okolnosti, nesporazuma, ozljeda, svega pomalo. Prije neki dan Ante nam se u razgovoru potpuno otvorio, krivnju za svoju stagnaciju preuzeo je na sebe, što ćete rijetko čuti od bilo kojeg igrača. Istina, spomenuo je i kako je klub mogao malo više stati iza njega.
Nakon ovakvog poteza kakav je u subotu izveo Cvitanović, ta priča o podršci kluba dobiva na još većem značenju. Da se sad previše ne igramo riječima, na derbiju je trener Dinama, hotimice ili nehotično - ponizio Antu Ćorića! Igrača za kojeg većina stručnjaka drži da je bi trebao biti nositelj igre Dinama, “plavu desetku”, ne ubacuje se u igru sedam sekundi. Ako nije spreman, ako nije dobar, ako se ne uklapa u taktičke zamisli, onda ga se stavlja ni na klupu za pričuve, odnosno ne uvodi ga se u igru. Da, može se svakog uvesti ako se želi malo dobiti na vremenu, sačuvati rezultat koji nudi neizvjesnost...
Međutim kod 3:1, sedam sekundi prije kraja, o tome se nije radilo, zar ne? Ako je možda želio biti dobronamjeran, pa pružiti Anti priliku da barem malo osjeti veliku pobjedu i atmosferu, onda ga je Cvitanović mogao uvesti desetak minuta, kao što je to napravio na Poljudu kad mu je, primjera radi, ulazak Ćorića donio preokret i Antin centaršut za poravnanje.
Ovako je ispalo da je ulazak Ćorića zapravo bio neka vrsta kazne za tog dečka. Zbog čega, iz kojih razloga? Je li možda želio iskušati čvrstoću Ćorićeva karaktera, vidjeti kako će reagirati? Ako jest, opet je promašaj, mladiću željnom igre od 20 godina, karakter se ne isprobava na takav način. Iako je mlad stručnjak, Cvitanović je morao znati kako će ulazak Ćorića u zadnjim sekundama djelovati na tog dečka. Cvitanović se u dosadašnjem boravku na Dinamovoj klupi pokazao kao vrsni taktičar, za što smo mu odali priznanje nakon utakmice s Rijekom. No, ako želi postati vrhunski trener mora biti i psiholog, razlučiti kako će neki njegovi potezi djelovati na psihu njegovih igrača. U subotu je za taktiku zaslužio “peticu”, ali iz psihologije - sjedni, jedan!
Onaj tužni odlazak pokunjenog Ćorića u svlačionicu dok su njegovi kolege slavile veliku pobjedu, ostao je kao ružna zastavljena slika derbija.
I da, plašimo se da će ta slika opet otvoriti novu frontu između Dinama i obitelji Ćorić. Te opet rasplamsati Antinu želju za što bržim odlaskom iz plavog doma. Tako se nije trebalo zbiti, sve se elegantnije moglo riješiti, samo da je bilo malo više razumijevanja kod Cvitanovića. Ovako se zbog nekoliko sekundi opet stvara negativna priča u Maksimiru. Taman kad je momčadi krenulo dobro, taman kad se počeo pločiti put prema naslovu prvaka.