Službeni podatak kaže 8.556. Toliko je gledatelja pratilo derbi, iako je dojam da ih je možda bilo više, bliže onoj očekivanoj brojci od 10 tisuća. Međutim, vjerujmo brojačima, nema druge.
Bio je šušur oko stadiona prije početka, osjetila se neka drugačija atmosfera, da to ipak nije obična utakmica. Na blagajnama - gužve; oni koji su u zadnji tren odlučili doći na stadion morali su biti spremni na čekanje. Neki su zato na tribine ulazili i u 30. minuti, propustivši prva dva pogotka na utakmici. Kapali su ljudi još i u poluvremenu, valjda očekujući dramu u nastavku susreta.
Južna tribina ovoga puta nije bila ispunjena kao što je često bila prošle i proteklih sezona. Stiglo je tek 300-400 Riječana, nisu na Rujevici prodali ni onih tisuću ulaznica što je stiglo iz Maksimira. Očito, Rijekine slabije igre i rezultati ove sezone, a vjerojatna i ova zadnja, neobična situacija s Gavranovićem, odagnali su misli o pobjedi u Maksimiru, pa su sigurno mnogi pesimisti odustali.
Inače, o slučaju Gavranović najviše se i pričalo oko stadiona prije početka susreta.
- Je li ozlijeđen? Je li već u Dinamu? Zašto ne igra? Rijeka bez njega nema šanse - pitali su i komentirali navijači i kibici, dok se pomalo punila i svečana maksimirska loža.
Na terenu su za to vrijeme performans imale Zagrebačke mažoretkinje. Obilježile su svoj 500. nastup na maksimirskom stadionu, prvi su imale još 1994, u finalu Kupa, baš protiv Rijeke. Još malo pa će po nastupima stići i Dražena Ladića...
No osim najvatrenijih navijača na sjeveru i jugu, koji su se natjecali u decibelima, međusobnim prepucavanjima i pirotehnici (nekoliko je baklji poletjelo i prema terenu), atmosfera nije bila nešto vatrena.
Tek je drugi Soudanijev, odnosno treći Dinamov gol uspio podići na noge i ostatak stadiona, s Istoka se zaorilo “Dinamo, Dinamo”, Soudani je zaradio ovacije, a i sjever, koji je već “po defaultu” častio klupsku upravu i Zdravka Mamića, nešto je kasnije povikao: “Šampion je Dinamo!” Još nije, ali napravio je velik korak prema tom cilju, i to na krilima Soudanija, koji je dobio najveći pljesak s tribina kad je izlazio iz igre, a u jednom mu je i Matjaž Kek pružio ruku na “daj pet”.
Neobično, Soudani je izišao iz igre samo koju sekundu prije kraja, ušao je Ante Ćorić. Kako je Ante zakoračio na travnjak, Pajač je odsvirao kraj, pa je Ćorić samo produljio do svlačionice, dok su suigrači pozdravljali navijače i slavili trijumf. Ispalo je, sve skupa, malo nespretno...