Jučer nas je nazvao Miroslav Ćiro Blažević. Ne zove baš često, ali idealan je sugovornik pred derbi Rijeke i Dinama na Rujevici, jer je bio trener oba kluba. U svom stilu, niste valjda sumnjali, počeo je razgovor.
- U nedjelju prije zore, Barišićev bacač ore...
Odmah je bilo jasno na što aludira. Ne veliki nedjeljni derbi i izjave predsjednika Dinama na temu trenera Modrih Zlatka Kranjčara.
- Jako mi je žao, ali Dinamo je hendikepiran pred derbi zbog izjava onih koji nemaju pojma o delikatnosti posla kojeg vode. Nisam davao Rijeci mnogo šansi, ali sad su se stvari promijenile. Vrlo je teško postići da te svi igrači vole, pogotovo oni koji ne igraju, a misle da bi trebali igrati. Tu govorim o Zlatku Kranjčaru. Nema dvojbe da je predsjednik Barišić dao negativni impuls pred derbi. Takva izjava pred derbi može se interpretirati ovako: “Ajmo zajebati Kranjčara!” - kaže Ćiro.
Srušili mu autoritet
Nije mu trebalo postavljati pitanja, riječi su tekle kao rijeka.
- Nogomet je kompleksna igra, prava atomska bomba. Najveća je nesreća kad ga vode amateri. Mogli su smijeniti Cicu, ali nikako nisu smjeli dovesti u pitanje tako važnu utakmicu! Srušili su autoritet Kranjčaru. Igrači te ne trebaju samo respektirati, oni te se trebaju plašiti. Kao svakog strogog učitelja. A kako će se plašiti Kranjčara kad je on već sad na pragu izlaska s trenerske klupe? Takvim izjavama Barišić je doveo u pitanje optimalan učinak igrača u nedjeljnom derbiju. Ta Barišićeva izjava je od onih koje ja nazivam akrobacije bez legitimacije.
Kazali ste da igrači vole Kranjčara. Možda ih baš takva izjava predsjednika Barišića motivira da derbi odigraju za svog trenera?
- Sine moj, nije to tako... Kranjčar je prekratko tu da bi ti delikatni ljudi, tu mislim na nogometaše, tako reagirali. Imaju osobitu inteligenciju koju prepoznaje ordinarna inteligencija. Te izjave su hendikep, a ne motivacija.
Onda nam je ispričao svoju priču iz 1983. godine...
- Imao sam jedno gorko iskustvo u Mostaru, kad nisam dozvolio da se utakmica namjesti. Da smo protiv Veleža tad odigrali neodlučeno, mi bismo bili prvaci te 1983. godine. Ja prije utakmice kažem u svlačionici svojim igračima, koji su svi znali da je sve namješteno, da treba završiti 0:0: “Mislite da je namješteno, je li?” Oni svi šute i odobravaju. Tada nastavim: “Ako hoćete baciti sjenu na ovo prvenstvo koje smo osvojili, jer će se saznati da je namješteno, samo izvolite. Samo, onda će govoriti da smo namjestili prvenstvo i one velike 1982. Ja uzimam odgovornost za sve i sad vas molim - neću ovu titulu ako je namješteno. Ako nismo u stanju s Veležom odigrati neodlučeno, onda nismo ni zaslužili da budemo prvaci. Molim vas, igrajte danas za mene!”
Dao im je Ligu prvaka
Onda je zastao, pa sa smješkom kazao...
- Slušaj, nakon tih mojih rečenica završi 3:0! Za Velež. Nema moljenja igrača, neće se sažaliti. Treba im kazati: “Hoćete li vi, majčicu vam vašu! Sad ili nikad.” Tako da igrači neće igrati za Kranjčara, bez obzira što ga vole. U Dinamu je stvorena klima koja je uzdrmala najvažnijeg čovjeka u momčadi, trenera Kranjčara!
CIJELI RAZGOVOR S ĆIROM BLAŽEVIĆEM PROČITAJTE U SUBOTNJEM IZDANJU SN!