Platinijev zbogom na Kongresu Uefe u Ateni znači i kraj jedne zanimljive ere u Ligi prvaka. Slavni nogometaš, s izrazitim smislom za socijalnu skrb minijaturnih nogometnih nacija, smislio je formulu prema kojoj će i minornim zemljama biti omogućen pristup Ligi prvaka.
Njegov “adieu” znači da je toj litaniji došao kraj, Liga prvaka će se formirati onako kako odgovara velikim nogometnim brandovima. Sumnjam da na to može utjecati i novi predsjednik Aleksander Čeferin, koji dolazi također iz jedne “džepne” države, nogometno neutjecajne, čiji je klub samo dvaput u povijesti igrao Ligu prvaka.
ČAK 0-28
Liga prvaka sa Celticom (Škotska), Legijom Varšava (Poljska), Clubom Brugge (Belgija), Rostovom (Rusija), Dinamom (Hrvatska) ili Ludogorecom (Bugarska), dosadna je kao turska sapunica i jednu nezanimljivu nogometnu jesen će ispuniti tek “iživljavanje” na nogometnim patuljcima, koji u odnosu na Barcelonu, Real Madrid, Juventus, Bayern ili Manchester City - pojma nemaju! Treći nogometni svijet ni po čemu nije privlačan publici, jer, ako “patuljci” na sedam utakmica inkasiraju 28 golova, a nisu zabili niti jedan, brojke su vrlo egzaktne i poražavajuće.
Daily Telegraph, engleski dnevnik koji pretendira da bude ozbiljan, promašio je stavivši Dinamo, po snazi, na pretposljednje mjesto u Ligi prvaka. Slabiji od Dinama su definitivno Celtic, zatim Legia Varšava, Rostov, Mönchengladbach i Club Brugge. Ako redoslijed diktiraju brojke, onda je baš tako. Naravno, kada je Dinamo u pitanju, pitamo se - zašto je baš tako?
Cico Kranjčar je odveo jednu limitiranu momčad u Ligu prvaka, ali, ta momčad više nije dominantna ni u hrvatskoj ligi. U Lyonu su ti mladi dečki bili prestrašeni, fascinirani jednom ne pretjerano snažnom momčadi, Stojanović, Pivarić, Machado, Schildenfeld, pa ni Benković, ne mogu participirati u ozbiljnoj europskoj utakmici. Njihov domet je mučenje sa Slaven Belupom i Osijekom, čak i ovakav Lyon je drugi svijet.
Unatoč tome što logika nalaže skromnost i poniznost, Cico Kranjčar je u Ligu prvaka krenuo otvorenog garda i odjednom se našao na rubu smjene. Obećavao je europsko proljeće, a ostao je bez motora momčadi Marka Roga, koji je i autor meteorskog Dinamovog bljeska, on je odveo Dinamo u Ligu prvaka i Kranjčar ga ne može nadomjestiti. Zakoračio je Cico u sumornu jesen i ne znam hoće li isplivati, s obzirom na nervozu koja već trese Dinamo. Sve se češće čuje da “nema igre”, što je i djelomično točno, a definitivnu potvrdu ćemo dobiti u sudaru s Rijekom na Rujevici. Treba li reći da Marijan Vlak čeka kao zapeta puška?
Bojim se za Kranjčara! Povjerovao je, kao i svojedobno Ćiro Blažević, u svoje nadnaravne trenerske moći, a one su se u Lyonu rasplinule kao mjehur od sapunice. Sa Stojanovićem, Schildenfeldom, Machadom ne može se ući u ozbiljan fajt s velikanima europskog nogometa.
Ponavlja se 1998.?
I ne bi bilo tragično, da Kranjčara ne čeka niz teških utakmica, od Rijeke do Juventusa. Poznavajući atmosferu u Maksimiru, znam da će mu te utakmice presuditi, kao što su mu presudile i 1998. godine. Porazi protiv Olympiacosa (0-2) i Porta (0-3) izbacili su ga iz sedla. A tada je Dinamo bio neusporedivo jači...
Puno će vremena proći dok će se Dinamo opet plasirati u Ligu prvaka, u novom modelu za “modre” neće biti mjesta. I zato je trebalo ovu sezonu iskoristiti za dobar rezultat i publici pružiti barem “jedan tračak radosti”. Jer slijedi tisuću dana žalosti. Na žalost, to je zbilja...