Elvir Maloku (23), nekadašnji krilni napadač Hajduka kojega je put odveo u španjolski Gimnastic, AEK Larnacu pa potom u Aluminij, sad je u Poljskoj, a odmor je iskoristio i za posjet Splitu. Riječanin je idealan sugovornik o sadašnjem i bivšem treneru Hajduka jer su ga obojica trenirala, no Tudor je bio taj koji je dao zeleno svjetlo da se Malokua dovede iz Rijeke kada ga je vidio na utakmici mlađih uzrasta i prvi mu je dao šansu u seniorskom nogometu.
Nije bilo pritiska
- Mislim da je Tudor pravi izbor za trenera Hajduka s obzirom na trenutačno stanje, pogotovo zbog kadra koji Bijeli imaju, dosta mladih igrača. Kod njega sam debitirao, a bio sam svjedok u njegovu prvom mandatu, kada je uvodio mlade igrače poput Balića, Vlašića i mene. Tudor je trener koji je i psiholog, a uz to zna raditi s mladima, zna se našaliti, ali i procijeniti kada treba biti tvrd, pogotovo s iskustvom koje je stekao vani. On je idealan trener za mladu momčad koja može igrati napadački, ali koja može imati tvrd blok otraga te dobru organizaciju.
Što je on znao govoriti mladim igračima, vama, Vlašiću i Baliću?
- Sjećam se kada sam prvi put ušao protiv Lokomotive, ali i svaki put kada sam ulazio, on bi mi uvijek govorio isto: “Mali, uživaj u balunu.” I to je to. A zahvaljujući onome što smo radili preko tjedna svaki je igrač znao svoje zadaće na svojoj poziciji. To je bilo najvažnije; nikada nije bilo potrebe za ponavljanjem jer je to bilo bazično što smo svi trebali znati. Nije bilo pritiska za mladoga igrača, a to je, po meni, najvažnije.
Što možemo reći o Tudorovu stilu? Najavio je da će najvjerojatnije igrati s trojicom otraga, kao u Udineseu.
- On je obrambeni igrač, sjećamo ga se kao klase iz Juventusa. Ali ulogu će imati i njegovi pomoćnici. Tada su s nama bili Hari Vukas i Jurica Vučko, koji je meni jedan od najdražih trenera u karijeri. On je bio trener za nas napadače, a Tudor je više radio s obranom i vezom, bavio se organizacijom igre. A Vučko je napadačima davao finese, ideje, kako i što napraviti u datom trenutku. Tako da je to bio pravio spoj, on, Vukas i Vučko bili su odličan tercet. Sam po sebi Tudor je trener koji igra dosta kompaktno, otvoreno i lijepo. Navijači se sigurno sjećaju da je s ne tako dobrim kadrom ostvarivao dosta dobre rezultate. To potvrđuje činjenica da se najduže zadržao na klupi u posljednjih deset godina.
Jeste li kada kod Tudora igrali u sustavu s trojicom straga?
- Ne mogu se baš sjetiti, ali to nije toliko ni važno. Nije bitan sustav. Možda će mu to biti osnovni sustav, ali on je trener koji se prilagođava protivniku, dosta je studiozan u proučavanju. Ne vjerujem da će stalno igrati u toj formaciji, bit će nekih utakmica u kojima će morati igrati 4-3-3, taj smo sustav i 4-2-3-1 najčešće prakticirali. Sustav s trojicom otraga mogao bi biti dobar za mlade igrače, primjerice Dolčeka, ili igrače koji će biti na bokovima i morati pokazati trkačke mogućnosti. Igrači na bokovima u tom sustavu moraju biti strašno brzi u oba smjera, to traži današnji nogomet, stoga oni imaju i najveću cijenu. A Hajduk živi od prodaje mladih igrača. Mislim da će to biti dobro, prvenstveno jer su došli Kepčija i Stanić, ljudi koji znaju s mladim igračima. Kepčija je dosta dugo s mladima radio u Dinamu, upoznat je s programom mladih igrača, a Stanić također ima iskustva.
Nije se lako izvući
Vratio se Maloku malo na prošlost.
- Pogledajte samo koliko se trenera promijenilo u Hajduku posljednjih godina. Ne može stalno trener biti kriv, i mi smo igrači nekada krivi. Kada nekome daš kadar koji nije dovoljno dobar za tu ligu, kako da nešto promijeni? Ne može ništa. Čak i najbolje ekipe na svijetu kao što je Manchester City upadnu u psihološku krizu; govori se da je Guardiola psiholog, ali ni on ih ne može izvući. Nije se lako izvući. S mladima moraš imati puno strpljenja, čekati ih, teško je odmah očekivati rezultat, a Hajduk je klub koji traži rezultate. Trebali bi stati na loptu, gurati malo mlade igrače, kojih ima u drugoj momčadi, koji su već trebali biti u prvoj ekipi i dobiti šansu da igraju. Važno je da se vrati DNK otprije. Sjećam se, kad sam igrao za Rijeku, Hajduk je imao najbolju omladinsku školu. Više sam se bojao doći igrati protiv Hajduka nego protiv Dinama.
Svojevremeno ste kod Tudora na jednu utakmicu došli taksijem, niste bili u kadru i onda su vas pozvali.
- Sjećam se, kako ne. To je bilo isto protiv Lokomotive. Prije toga sam igrao za drugu momčad i zabio gol. Kada je došla utakmica seniora, bio sam 19. igrač, prekobrojan. Onda se Sušić ozlijedio na zagrijavanju i mene se zvali prije utakmice, dok sam gledao El Clasico. Zvao sam odmah taksi, poznatoga taksista Branka Majića, kojemu sam zahvalan, kao i njegovoj obitelji, puno su mi pomogli dok sam bio u Splitu. Onda sam došao s malim zakašnjenjem na utakmicu te kasnije dao gol.
Donedavno je trener Hajduka bio Damir Burić, kod kojega ste također igrali.
Gospodski treneri
- Kada bismo gledali minutažu, kod njega sam igrao najviše minuta. Ne mogu ništa loše za njega reći, stvarno sam imao odličan odnos s njim. On je trener koji je veliki radnik - na stadion dođe u osam ujutro, a odlazi zadnji, u deset navečer. Dosta vremena provodi u logistici, analitici igrača. Pravi je trener njemačkoga stila. Jedino što sam mu ponekad zamjerao jest što nije radio neke zamjene malo ranije i malo više riskirao, ne samo u moje doba. Sve u svemu, jako je dobar trener, puno smo razgovarali, a nije volio da menadžeri govore za igrača, htio je da sam dođeš kod njega u ured, da porazgovaraš kao čovjek i to je najviše cijenio.
Kako ste doživjeli njegovu smjenu? Smijenjen je, a Hajduk je drugi na tablici.
- Malo me začudilo, ali iskreno, kada sam vidio da je Bjelanović otišao, sve je, nekako, postalo klimavo. U njegovim izjavama, a pratio sam sve konferencije, vidio neku nesigurnost kod njega. Vidio sam da polako slabi, gubi kontrolu nad ekipom. Znate kako bih ja usporedio Burića i Tudora? Tudor je osoba koja je možda prošla ulicu više nego Burić. A Burić je gospodin. Naravno, obojica su gospoda, no Burić gaji njemački stil, sve lagano, bez pritiska, dok je Tudor drugačiji, prošao je uličnu školu i neće pokleknuti kada bude malo teže, a još je sada skupio i inozemnog iskustva.
Svatko tko kaže da ne igra radi novca - laže
Elvir Maloku trenutno je u Poljskoj, igra drugu ligu, a njegova Olimpia Grudziadz bori se na Ekstraklasu, u zoni su play-offa.
- Prije početka sezone imao sam neke opcije u prvoj austrijskoj i drugoj turskoj ligi, gdje su bili puno bolji financijski uvjeti. No sjeo sam s roditeljima, porazgovarao i odlučio sam se otići stepenicu natrag, da izgubim neki novac, ali da to za budućnost znači dva koraka naprijed. Svatko tko kaže da ne igra nogomet radi novca, laže; svi igramo da jednoga dana osiguramo egzistenciju. Pa ipak, ja imam tek 23 godine, i zato sam sada stao na loptu. Bio sam požurio u karijeri, sve je bilo prebrzo. Pašalić i Rog, koji su vrhunski igrači, primjeri su takvoga razvoja karijere. Otišli su mladi vani, četiri-pet godina ih nije bilo nigdje, a sada su dočekali svoju šansu, došli u pravi klub, kod pravoga trenera, i pokazali svoj talent. Mladome igraču novac treba biti na zadnjem mjestu. Jer ako vjeruje u svoju kvalitetu i potencijal, oni će doći do izražaja i donijeti novac. Treba uživati u nogometu, vani te smatraju mladim s 23, 24, 25 godina. S jednom pravom polusezonom možeš napraviti veliki iskorak, osigurati egzistenciju cijeloj obitelji. Imam ambicije s Olimpijom, klubom iz maloga grada od 95 tisuća stanovnika. Ušli su iz treće u drugu ligu, nisu imali dobar kadar, bili su treći odozada na tablici, no došli smo novi trener, nekoliko igrača i ja i stvari su se promijenile. Stvarno igram dobro, jedino što mi je žao što me gol ne ide. Imam puno udaraca, ali neće. No ne zamaram se time, vjerujem u sebe, radim, trudim se, nastojim ispraviti pogreške. Znam da će mi se to vratiti - zaključio je Maloku.