Nesreća opet nije stigla sama, tako obično biva. Pa ne samo da je Dinamo izgubio utakmicu i došao u kompliciranu situaciju za prolaz, već će u odlučujućoj utakmici igrati bez dvojice od svoje trojice standardnih stopera. Dino Perić i Kevin Theophile-Catherine zaradili su žute kartone u ranoj fazi dvoboja, izdržali do kraja da ne dobiju još jedan, no slaba je to utjeha nakon svega.
Morat će Nenad Bjelica protiv Manchester Cityja bez njih dvojice, ima dva tjedna za pronaći neko novo rješenje. Jer štogod napravio, bit će to novo rješenje ako gledamo ovogodišnju Ligu prvaka. U svim pet dosadašnjih susreta Bjeličina osnovna formacija bila je s trojicom stopera, igrali su i Theophile-Catherine i Dilaver i Perić. U nekim razdobljima utakmica Theophile je znao zaigrati kao desni bek, znao je i Bjelica tijekom susreta mijenjati formacije.
Međutim, sad mu je manevarski prostor sužen, nema puno ljudi koji mogu uskočiti na ispražnjene pozicije.
Dakle, Marko Lešković je već dulje ozlijeđen, on je izvan stroja i konkurencije za tu utakmicu, iako je uz Dilavera jedini iskusan stoper u ovom društvu. Iduća dva rješenja koja se nameću, još igraju na juniorskoj razini, iako su već bilježili minute i za prvu momčad.
OPCIJA 1
Stojanović
Dilaver
Gvardiol
Leovac
OPCIJA 2
Stojanović
Dilaver
Ademi
(Šutalo)
Gvardiol
Leovac
OPCIJA 3
Stojanović
Dilaver
Moubandje
Leovac
Joško Gvardiol rođen je 2002. godine. Još na ljetnim pripremama pokazao je klasu, Bjelica je odlučio zadržati ga s prvom momčadi, rekavši i tada da će mu davati šanse i u pravim, natjecateljskim utakmicama. I dobio je Gvardiol priliku, protiv zaprešićkog Intera je ne samo zaigrao, već i zabio pobjednički gol skrenuvši dodatno pažnju na sebe. Štoviše, iako još uvijek nije punoljetan, Gvardiol je već i kod Igora Bišćana u U-21 reprezentaciji postao ozbiljna opcija za prvih 11, već je starter. Karijera mu je ove sezone krenula strelovito uzlaznom putanjom, ne bismo se čudili kad bi mu Bjelica dao šansu i protiv Cityja u Maksimiru. Joško Gvardiol protiv Pepa Guardiole, u svom debiju u Ligi prvaka, zvuči filmski i u ovom trenutku nimalo nemoguće. Drugi je prirodni stoper Josip Šutalo, još jedan mladić iz Dinamova pogona. Također je već debitirao za prvu momčad, ima 19 godina i u Maksimiru u njemu vide svijetlu budućnost.
Ako već gledamo prema mladoj momčadi, možemo spomenuti i Bartola Franjića koji već dulje, doduše, igra zadnjeg veznog, no stasao je i igrački se razvijao i na stoperskoj poziciji. Ipak, on se čini najmanje vjerojatnom opcijom. Jasno, svaki odlazak jednog od njih trojice u kadar prve momčadi napravit će probleme Igoru Jovićeviću, čija mlada momčad također tek protiv Cityja treba izboriti europsko proljeće, kad bi ostao, primjerice, i bez Gvardiola i bez Šutala, teško bi ih bilo nadoknaditi. Međutim, prva momčad je prioritet i bit će kako odluči Bjelica.
Dva rješenja, iskusnija ali prinuđena, već stanuju u prvoj momčadi. To su Arijan Ademi i Francois Moubandje. Kapetan Ademi znao je već igrati tu poziciju, ne mnogo puta, ali pokazao je da može “uletjeti” kad je gusto, kad nema tko i sigurni smo da Bjelica i o njemu razmišlja na stoperskom mjestu. Zanimljivo, sjetili smo se kako je sličan problem imao Kruno Jurčić uoči dvoboja s Lyonom u Ligi prvaka 2011. u Maksimiru. Od stopera mu je zdrav i na raspolaganju bio jedino Domagoj Vida, pa je Jurčić, koji je igrao s četvoricom u zadnjoj liniji, razmišljao koga će prebaciti u obranu, Jerka Leka ili Arijana Ademija. Odlučio se tada za iskusnijeg Leku, strahujući valjda da mladi Ademi ne bi “izgorio” ili se izgubio na poziciji na kojoj nije baš “doma”. U toj čudnoj utakmici i teškom (1:7) porazu Leko je nakon pola sata morao iz igre zbog dva žuta kartona! Sad je Ademi “Leko”, uz nadu da, bude li on igrao stopera, ishod neće biti isti ili sličan kao 7. prosinca 2011. Dakako, tada bi trebalo povući i određene poteze u veznom redu, dobra je vijest da se oporavio Gojak, vratio Moro, pa bi tu ipak bilo manje problema.
Ostao nam je još Francois Moubandje. Stigao je kao lijevi bek, no igrao je on u francuskoj Ligue 1 i stopera, u nekim sezona gotovo jednak broj utakmica. Kao lijevi bek dosad nije pokazao puno, zapravo, nije pokazao ništa.
Naravno, pitanje je sad i hoće li Bjelica promijeniti formaciju, vratiti se na onu s četvoricom u liniji, jer za tu varijantu potreban mu je samo jedan novi stoper. Igranje s trojicom iziskivalo bi veće “kemijanje”, morao bi Bjelica pronaći još dvojicu uz Dilavera.
JOŠKO GVARDIOL
Po logici se nameće kao prvo rješenje, bez obzira na godine, jer on je stoper, originalni, prirodni. Po mnogima jedan od onih idućih mladića koje će Dinamo lansirati u nogometne visine, zasad karijera ide tim putem. Debitirao je protiv Intera u prvih 11 u HNL-u, zabio gol, postao U-21 reprezentativac u prvom planu. Tek mu je 17 godina, naravno da još mjesta za napredak u igri, nekad djeluje presigurno pa se iz toga rodi pogreška, međutim, iskustva i nema bez utakmica, a zaigra li protiv Cityja, bio bi mu to sigurno veliki poticaj za daljnji napredak.
Sjećamo se Filipa Benkovića. On je isto vrlo mlad dobio šansu za debi u Ligi prvaka, igrom slučaja baš protiv Guardiole, protiv Bayerna na Allianz Areni. No, drugačija je bila narav utakmice, tada je Dinamo došao “uživati” i u Münchenu pokazati raskoš talenta, a protiv Cityja je ulog ipak puno veći.
JOSIP ŠUTALO
Jedan od tih mladih na kojima Modri grade budućnost, standardan stoper Dinamove druge te Jovićevićeve mlade momčadi koja igra u Ligi prvaka. Prošao je već pripreme s prvom momčadi, dobio je i priliku igrati za Bjeličinu škvadru u kup-dvoboju s Opatijom. Polako napreduje, ali možda već od zime bude i stalno prebačen u prvu momčad. Ipak, u nekoj maksimirskoj hijerarhiji trenutno je iza Gvardiola, s kojim čini stoperski par mlade momčadi u Ligi prvaka. Bjelica je rekao da će protiv Cityja riskirati, međutim, bio bi ipak preveliki rizik krenuti s dvojicom mladaca i debitanata. Izvjesnije je da će Šutalo ipak igrati u dvoboju juniorske Lige prvaka, jer i Jovićeviću trebaju kvalitetni i standardni igrači da bi protiv Engleza potvrdio europsko proljeće. U svakom slučaju, pred Šutalom su veliki izazovi, bit će u idućim danima pod velikim povećalom.
ARIJAN ADEMI
Hoće li možda kapetan morati podmetnuti leđa? Čovjek za sva rješenja, može igrati defenzivnije, bliže suparničkom, ali i bliže svom golu, kao stoper. Nije da nikad nije igrao tu poziciju, čak je i Bjelica već isprobavao tu formulu, isto tako nije ni da je Ademiju ta pozicija posebno draga. No, ako će morati, nema problema. Ionako već više od mjesec dana stišće zube, igra nedovoljno oporavljen, prije gotovo svake utakmice je upitan, a onda ipak istrči na teren. Stoga, prije svega je bitno da bude zdrav, da dočeka City svjež i spreman, pa gdje god zaigrao, svakako će dobro doći, odnosno, nužan je njegov doprinos. Ademi sigurno može biti kvalitetno rješenje u obrani, svojim iskustvom i gardom, uz Dilaverov karakter bila bi to vrlo čvrsta zadnja linija, koja bi pojačavala puls čitavoj momčadi. Naravno, u tom bi slučaju ipak patila agresivnost u sredini terena.
FRANCOIS MOUBANDJE
Je li možda došao trenutak da Švicarac pokaže da Dinamo s njim nije promašio? Iako je stigao u Maksimir prvenstveno kao lijevi bek, na toj poziciji nije se uspio nametnuti pokraj Marina Leovca. I kad je igrao, u HNL-u, nije pokazao ništa posebno, ponekad je, štoviše, izgledao zabrinjavajuće. Jasno, moglo se to provući pod egidu “nije dugo igrao, treba mu vremena”, međutim sad se ipak očekuje da se nečime istakne. Igrao je u Francuskoj stopera, odigrao dosta utakmica na toj poziciji i mogao bi kotirati kao ozbiljno rješenje za utakmicu sa Cityjem. Ima Bjelica još nekoliko utakmica do Cityja u kojima ga može isprobati, možda se Moubandje pokaže dobrim, tko zna. Lani je tako Bjelica u nedostatku lijevog beka izmislio Rrahmanija koji nikad ranije nije igrao na tom mjestu, sad može izmisliti Moubandjea, koji ipak ima stoperskog iskustva.