Zadnjih dana mnogi mediji, poglavito engleski, bruje o Gabrielu Magalhaesu (22). Brazilski stoper iz Lillea potpisao je za Arsenal za svotu od oko 30 milijuna eura. Gabriel je tako izabrao Arsenal, iako je imao slične ponude Manchester Uniteda i Napolija, koji su do zadnjeg trena bili u igri.
No, Gabriel je 'hrvatskom tržištu', između ostaloga zanimljiv i jer je šest mjeseci svoje karijere proveo na posudbi u Dinamu, igrajući za Dinamo II i uz tek jednu utakmicu za prvu momčad. U porazu protiv Rijeke (0:1) u Maksimiru, kad je Dinamu igrao u sastavu u kojemu nikad više nije istrčao niti neće istrčati. Igrali su tada za Dinamo i Miklić, Muhar, Đurasek..., momčad je vodio Nikola Jurčević.
Gabriel je, unatoč porazu, bio najbolji Dinamov igrač. Na kraju te, također turbulentne sezone (otišao je Jurčević koji je prije toga zamijenio Marija Cvitanovića), u kojoj su Modri na kraju zamalo ispustili već osvojeni naslov, Gabriel se, jednostavno, vratio u Lille. Što danas mnogi komentiraju s nevjericom, kako je Dinamo mogao propustiti takvog igrača, zašto ga nije kupio, mogli su u Maksimiru za sitan novac imati stopera koji danas vrijedi desetke puta više. No, mnogi tvrde da je priča potpuno drugačija. U veljači ove godine, kad se već počelo pričati o vrtoglavom Gabrielovu transferu, Nikola Jurčević je u razgovoru za SN kazao:
- Vidim da se piše i priča kako je Gabriel bio kriva procjena Dinama, kako ga u Maksimiru nisu prepoznali. To nije točno. Mi smo svi vrlo brzo vidjeli da se radi o ozbiljnom igraču, modernom stoperu, trenirao je s nama, odigrao tu jednu utakmicu. Pričao sam s njim, moj pomoćnik Marko Marić prevodio je francuski, rekao sam mu tada da sam njime jako zadovoljan, da je on igrač koji bi nam bio pojačanje i da s njim ozbiljno računam za iduću sezonu. No, Gabriel je u ugovoru imao takvu odštetnu klauzulu, višemilijunsku, da je i Dinamu bio preskup, bila je to nemoguća misija - rekao je tada, prije šest mjeseci, Jurčević.
Dakle, Dinamo je tada, na neki način, radio uslugu Lilleu, presudili su dobri poslovni odnosi Gabrielovih menadžera te Lillea i Dinama, jer Brazilac je tada bio na posudbi u Troyesu, gdje je čitavu jesen 2017. igrao vrlo malo. Kako u Lilleu tad nije bilo mjesta za njega, klub je tražio sredinu gdje će sigurno igrati i imati kontinuitet. Stoga je Dinamova druga momčad bila idealno rješenje, a Dinamo time ništa nije gubio. Štoviše, nadali su se u Maksimiru da bi ga, pokaže li se Gabriel dobrim, mogli na ljeto otkupiti. Ako ne, nikome ništa.
Čim su u Maksimiru vidjeli da se radi o kvalitetnom igraču, poželjeli su ga otkupiti, čak u Dinamu i nisu željeli previše ga stavljati u prvu momčad da ne bi bio predobar pa da cijena ne skoči u nebo. Nadali su se u modrim redovima da će cijena biti prihvatljiva, međutim, u Lilleu su slutili da imaju dragulja, pa su na upite iz Maksimira odgovarali kako već imaju ponude od sedam milijuna eura, ali bi Dinamu, kao klub koji je 'uskočio u nevolji', dali mali popust pa ga Modri, eto, mogu dovesti za četiri, pet milijuna. Naravno da u tom trenutku, na kraju sezonu koja je u Europi bila razočaravajuća (ispadanje od Skenderbeua) i uoči neizvjesnog ljeta, nitko nije ni razmišljao platiti toliki novac za stopera, bio je Dinamu preskup.
Uz to, Gabriel je tada imao i određenih zdravstvenih problema pa je bio dodatan rizik dati toliki novac. Uostalom, po povratku u Lille u ljeto 2018., Gabriel je idućih šest mjeseci i dalje bio na klupi, odigrao je tek jednu minutu protiv Marseillea, što dokazuje da još nije bio spreman za pravi, prvoligaški nogomet. I onda je na proljeće 2019. zauzeo mjesto u momčadi i jako napredovao, stigao nakon godinu i pol dana do velikog transfera.