Fantastična utakmica, za pamćenje. Onaj tko nije gledao, zaista ima za čime žaliti. Moram priznati da me podsjetilo na one emocije koje smo svi osjećali tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Od samog starta utakmice opredijelili smo se za plitku formaciju, s povremenim izlascima u presing - okidač je pogreška protivnika u dodavanju, kretanje našeg centralnog napadača ili kada protivnički vratar odigra na stranu. U principu je to dogovor između igrača i izbornika. Odigrali smo otprilike prvih 25 minuta prvog i u jednom dijelu drugog dijela visoki presing. Ali moram naglasiti kako je to teško držati cijelu utakmicu. Jer, Španjolci su jaki na lopti, teško im je parirati u posjedu i u nekoliko navrata su nas sabili praktički u 16-erac i tu su oni stvarali svoje prilike.
Španjolci su poznati po tom re-posjedu, dakle kada se izgubi lopta, oni je žele što prije vratiti, to se uči od malih nogu u njihovim nogometnim školama. Zato su izrazito dobri u tom dijelu igre, mi smo imali problema kada bi nas stisnuli, osobito kod iznošenja lopte iz zadnjeg dijela terena. U drugom poluvremenu smo, međutim, puno bolje odgovarali na njihov presing i lakše iznosili loptu na njihovu polovicu. Bolje smo stajali, podigli smo intenzitet i nivo igre, bili smo agresivniji i zabili golove.
Individualno, Jedvaj je pun pogodak izbornika Dalića, dečko je zabio dva pogotka, odigrao prema nazad jako dobro i zasluženo je igrač utakmice. Cijela obrana je odigrala korektno, nemoguća je misija ostaviti Španjolsku bez šansi. Iza njih je Kalinić bio na visini zadatka, siguran u izlascima i u ispucavanjima, sjajno je reagirao u par situacija. Vezni red se nametnuo, iako mi se učinilo kao da se Luka Modrić tražio u prvom dijelu, nekako nije mogao doći do daha.
Nakon “velikog odmora” na terenu se pojavio drugi Luka, onaj kojeg svi poznajemo. Podignuo je igru, krenuo diktirati tempo i razigravati. On to sjajno radi i čim se njegova igra podigne, odmah i Hrvatska zaigra bolje. A ubilježio je i sjajnu asistenciju.
Puno se pričalo o napadačkom trojcu i sigurno je da bi nam klasični napadač dosta značio u igri protiv lošije momčadi nego što je Španjolska. Ali Rebić se izgleda ugodno osjeća u ulozi napadača. Perišić je klasni igrač koji se mora uvijek naći na terenu, od njega uvijek prijeti opasnost čak i kada nema svoj dan. Kramarić isto, u zadnje vrijeme se dignuo u formi, od njega se može svaki put očekivati pogodak ili asistencija. Sve u svemu, u ovakvoj postavci imamo puno napadačkih opcija.
Nakon prve utakmice mislim da nitko nije očekivao da ćemo se u zadnjoj utakmici boriti za prvo mjesto u skupini. Englezi će na Wembleyju sigurno tražiti osvetu za SP, ali ovakvom igrom protiv jedne Španjolske mi se nemamo čega bojati.