Dok sezonu Lige prvaka živimo kroz Dinamove naočale, ispod radara je ostalo da ostali hrvatski nogometaši imaju jedan od lošijih startova zadnjih godina. Ujesen 2016. godine također nitko od Hrvata u prve tri runde nije zatresao mrežu, Mateo Kovačić je probio blokadu u četvrtom kolu u dresu Reala, a Mario Mandžukić se priključio u petom, no i tada su imali bitnije role.
Modri Mislav Oršić s četiri pogotka i Marin Leovac s jednim protiv Atalante jedini su naši ovog časa na popisu strijelaca, a Vedran Ćorluka, koji je “uramio“ reprezentativni dres, osim igrača Dinama ima najveću konstantu, samo on je na terenu boravio svih 270 minuta u dresu moskovskog Lokomotiva. Dok se mi bavimo križaljkama i premetaljakama tko će sa Slovačkom nositi nacionalni dres, Ćorluka je sa 33 godine “admiral ruske flote” za Mediteran, što je dokazao i ovog tjedna u Torinu, no njegova je priča među Vatrenima okončana.
Ćorluka je najkonstantniji, a Marcelo Brozović najbolji Hrvat u prva tri kola, izvan Dinama. Igrao je sve tri utakmice, 251 minutu, asistencija Candrevi u srijedu bila mu je najkonkretniji statistički učinak, ima 87 posto točnih dodavanja, od toga 85 posto na suparničkoj polovici, njegov svaki drugi centaršut pogađa igrača Intera, u prosjeku po susretu oduzme tri lopte, a presiječe još 1,7 dodavanja. No, Brozović ima i neke brojke koje nisu tako dobre, dobiva manje pod pola (45 posto) duela, a po utakmicu gubi posjed 8,7 puta.
.jpg)
Puno hvale
Talijani mu sipaju komplimente, čak je i Antonio Conte kazao da je s Borussijom igrao “totalni nogomet, napadački i obrambeno na najvišoj razini“. Ako je Ajax s početka sedamdesetih godina pojam totalnog nogometa, a Brozović ipak ne može dobiti epitet Johana Cruyffa naših dana, onda je on Interov i hrvatski Johan Neeskens. Za tog čuvenog Nizozemca našli smo opis: “Čelični vezni igrač, neumoran trkač, ali je također imao lijepu tehniku i postizao golove”. Sjajno je radio pritisak na protivnike da ponovno stekne posjed. “Bio je vrijedan dvojice u sredini terena“, kazao je njegov suigrač“. Čitamo o Neeskensu, vidimo Brozovića čiji puni rasplamsaj karijere tek teba doći.
Od 2013. do 2019. Hrvati su bili u finalima Lige prvaka, premda Dejan Lovren ovog ljeta nije igrao. No, danas Mario Mandžukić sjedi u kutu u Juventusu, bez papira za europske nastupe, izvan svih shema trenera Sarrija, Dejan Lovren zaigrao je tek jednom za Liverpool, a najveći asovi Luka Modrić i Ivan Rakitić više su bili promatrači nego akteri.
Navikli na više
Modrić je zbog ozljede igrao tek jednom, a Ernesto Valverde Rakitiću je dao 36 minuta u dvije rate. “Krvna slika“ dvojice asova bit će jako bitna za buduće recenzije Vatrenih. Lukina je prednost što ne pati zbog statusa.
Domagoj Bradarić nova je snaga, igrao je za Lille dvije utakmice, međutim, statistika Sofascorea ga ne ljubi. U redu je 82 posto točnih dodavanja, manje dobro 67 posto na suparničkoj polovici, no ima tek osam posto centaršuteva koji su pogodili metu, jednu oduzetu loptu po utakmici, 0,5 presječnih dodavanja suparnika, 30 posto osvojenih duela i 18,5 izgubljenih posjeda po utakmici. Bradarića će trebati još dobro tesati.
Triput su na terenu bili i Mateo Kovačić, jedan od finalista ranijih sezona, Mario Pašalić i Ivan Perišić, ali potonji je skupio manje minuta od jedne utakmice.
Dok nam Dinamo “diže adrenalin” svi su drugi manje u fokusu, međutim, morat će potražiti papučicu gasa. Od hrvatskih nogometaša navikli smo u Europi više nego što su pokazali ove sezone. Iako prava kvaliteta do punog izražaja dođe tek kad krene nokaut faza. Tada se profiliraju ili potvrđuju junaci koji se pamte.
