Nema tome niti tri tjedna kako je Pep Guardiola gostovanje kod Atalante usporedio s posjetom zubaru. Zaista, Pep je u pravu, ovo je neugodnije od sjedenja na zubarskom stolcu, složio se prošlog vikenda Maurizio Sarri nakon što se 70 minuta meškoljio u neudobnoj i tijesnoj fotelji suočen s invazivnim metodama Atalantina trenera. Obojici je ipak zajedničko da su iz Gasperinijeve ordinacije izašli živi i relativno čitavi, očiju iskolačenih od straha, ali sa svim zubima na broju, za razliku od Nenada Bjelice koji je sa San Sira otišao noseći ostatke čeljusti pod rukom i sada je prisiljen snimiti novi ortoplan.
Do jučer se Dinamo hvalio zdravim osmijehom kao s reklame za kaladont, a onda je jedan posjet zubaru učinio da se osjeća grozno kao da nosi groblje u ustima. Izgubili su plavi glatko i zasluženo, u 46. minuti su nakon Gomezova pogotka za 2-0 zaplesali na rubu rezultatskog brodoloma pa se niti Atalantin revanš za maksimirsku porciju više nije činio nestvarnim. Kako nevolje obično stižu u povorkama, tako su i Bjeličini nogometaši usput morali zbrajati žrtve za posljednji meč u skupini (11. prosinca). Već u prvih dvadeset minuta Theophile-Catherine i Dino Perić inkasirali su žute kartone, što u prijevodu znači da će 'divlje konje' Manchester Cityja pored Dilavera krotiti neki stoperi iz drugog plana, silom prilika možda i poletarci poput 17-godišnjeg Joška Gvardiola. Dinamovi izgledi za prezimljavanje u Ligi prvaka odjednom naočigled kopne, valja se prestrojavati u hodu i ciljati treće mjesto u skupini...
Nije bilo realno očekivati da će Dinamo još jednom otpuhati Atalantu s terena kao na otvaranju natjecanja u skupini. Taj Gasperinijev heavy metal nogomet u kojem svi napadaju, forsiraju okomitu igru i visoki presing nije bezveze razvikan kao avangardni model Serie A. Opet, nije bilo lako izracionalizirati zašto su plavi tako mekano i labilno ušli u meč. Dvije uvodne minute, dvije velike prilike za Talijane. Trebalo je poslužiti kao alarm za buđenje i opću mobiliziaciju, ali smo umjesto toga svjedočili novoj nonšalantnoj suradnji Dinamovih braniča. Leovac je bez pravog povoda u kutu kaznenog prostora gurnuo kratku, alibi loptu prema Periću, a ovaj neoprezno pokosio Muriela koji mu se prikrao iz mrtvog kuta. U sljedećem kadru Kolumbijac je s bijele točke hladnokrvno prevario Livakovića i utabao stazu prema pobjedi.
Sredinom poluvremena Dinamo se trgnuo iz letargije. Momčad je možda djelovala neujednačeno - dok su Stojanović, Petković i Oršić 'trgali', negdje su se skrivali Olmo, Ivanušec i Leovac - ali opet dovoljno odlučno da se uhvati ukoštac s raspoloženim domaćinom. Kulminacija te dobre dionice dogodila se kada je Oršić solo akciju začinio šutom koji je uzdrmao gredu domaćinova gola, ali utakmicu je ubrzo potom ponovno zauzdao Papu Gomez, španer izliven u kalupu klasične argentinske 'desetke'.
Sve vidi i sve zna, a kada mu ostavite dovoljno prostora i priđete mu s mekšim gardom, onda možete očekivati veliki rusvaj. Gomezu ovom zgodom nisu nedostajali niti najbolji Atalantin strijelac Duvan Zapata, niti plemeniti suigrač Josip Iličić. Režirao je događaje kako je htio, izvlačio se iz obruča, prolazio kroz igrače kao što iluzionisti prolaze kroz zidove, podvaljivao lopte u šanse, utakmicu zaključio atraktivnim golom. Papu Gomez je Atalanti u pravom trenutku dobacio pojas za spašavanje europskih ambicija, potopivši istovremeno Dinamo koji je u posljednjem kolu prisiljen juriti za pobjedom protiv najskuplje svjetske momčadi, iako logika kaže da će u promijenjenim uvjetima strijepiti od rezultatske katastrofe...