Sve ono što im nije uspjelo u Zagrebu, gdje su brutalno platili ‘školarinu’ prve im Lige prvaka, nogometaši Atalante ostvarili su u Milanu. Tijekom cijele utakmice na Meazzi momčad Gian Piera Gasperinija bila je bolja, razigranija, rastrčanija te je zasluženo upisala prvu pobjedu u povijesti joj Lige prvaka.
Objektivno, rezultat je za Dinamo mogao biti i dramatičniji. Da su Talijani poravnali omjere iz Maksimira, to ne bi bilo čud(n)o. Puno su toga promašili, posebno Mario Pašalić. Splićanin, koji igra u odličnoj formi, dva puta bio je u startu utakmice potpuno sam pred Livakovićem i trebao je samo gurnuti loptu u mrežu iz blizine pa da već na početku Dinamo bude dotučen.
Iako gol nije pao do 27. minute i kaznenog udarca, posljedica nespretnog reagiranja Leovca i Perića za prekršaj nad Murielom, vidjelo se već nakon 5-6 minuta u kojem smjeru ide utakmica. Atalanta je bila na maksimumu okretaja, brza, rastrčana, hitrija u duelima i konkretnija u finaliziranju akcija. To je bila tipična igra u eri Gasperini, koju karakterizira visoki intenzitet, agresivnost i stalni napad na suparnika.
Taktički nije bilo iznenađenja na niti jednoj strani. Gasperini je ostao vjeran 3-4-1-2 sustavu, uz izbor Pašalića na ofenzivnom veznom i, pogotovo iznenađenje, uvrštavanjem donedavno kritiziranog Muriela u napadu. Iličić je ostao na klupi. Izbor se pokazao punim pogotkom, jer je Muriel bio jedan od najboljih igrača domaćih, do izlaska u 62. minuti.
Bjelica je također zadržao europsku verziju momčadi, u 3-5-2 (5-3-2) sistemu, ali bilo je vidljivo od prvih minuta da se modri tim nije snašao protiv ovako raspoložene Atalante. Unatoč ponekoj dobroj i opasnoj akciji koja je mogla završiti pogotkom (primjer, Oršićeva vratnica…), dalo se nazrijeti da to neće biti večer zagrebačke momčadi. U prvom poluvremenu, dok su pratili visoki ritam, dinamovci su još solidno djelovali u polju. U posjedu lopte bili su prilično blizu domaćinima (51-49%, što će se u nastavku bitno promijeniti u korist Talijana), ali u završnici su ipak bili nekonkretni. Atalanta je zgusnula središnjicu, fokusirala se na dupliranje Petkovića i limitiranje ubacivanja Olma između linija. Na bokovima Dinamo nije uspijevao napraviti višak, pa se Atalanta po oduzimanju lopte relativno jednostavno upuštala u brze kontranapade.
Velika muka
Sama činjenica da su Gasperinijevi igrači stvarali niz zicera bez osobitih problema, sugerira da defenzivni blok Modrih nije bio kompaktan. Jedan od razloga tomu je i porozna Dinamova srednja linija, u kojoj je, čini nam se, Ademi jedva igrao zbog bolova u gležnju. S manjkom agresivnosti veza Modrih teško je parirala prodorima domaćih kroz sredinu i potom upošljavanja bočnih igrača.
Papu Gomez je tako najviše oslobađan za igru jedan na jedan na braniče posljednje linije i bušenje bloka Modrih. Posebno se teško snalazio Perić, kome je vižljasti i tehnički sjajni Gomez stvarao ogromne probleme. Perić je tehnički vrlo dobar, ali su njegove reakcije na ovoj utakmici (zakašnjele u predaji ili blokiranju) bile i lajtmotiv slabijeg izdanja većine dinamovaca. Zato su se i dogodili prekršaji upravo Perića i Teophilea, koji zbog žutih kartona neće igrati protiv Manchester Cityja.
Sva nekonkretnost prvog dijela u nastavku je zaokružena gubitkom na posjedu (63-37%) Dinama, što pokazuje da su teško pratili visoki ritam Atalante. Rani spektakularni drugi pogodak (47. minuta) vrckavog Papu Gomeza (četiri ‘tunela’ tijekom igre) bio je potvrdom da u ovoj utakmici nije sporno tko će pobijediti, nego s koliko će golova Atalanta upisati trobod.
Dinamo nije imao snage preokrenuti odnose, ali je uz veliku muku uspio održati minus na manje od tri odnosno četiri gola. Da Livaković nije obranio zicer Gomezu u završnoj fazi, moglo je biti doista svašta.
Mudro je reagirao i Bjelica, jer je očito išao zatvarati igru kod 0:2, odnosno pojačati defenzivni dio da spasi prednost u odnosu na Atalantu iz prve utakmice...
KAKO PROTIV MANCHESTER CITYJA?
Nogomet piše (i) drame. Dinamu živi jednu od takvih, jer su praktično bili na minutu od proljeća u Ligi prvaka (protiv Šahtara u Zagrebu), a sada su u velikom riziku da izgube i proljeće u Euroligi. Da im se to sigurno ne dogodi jedina ja garancija pobjeda nad Manchester Cityjem. Što je izuzetno teška misija, bez obzira što su Englezi već ostvarili prolaz kao prvi u grupi. Tko god igrao za Guardiolinu momčad na Maksimiru bit će silno motiviran da iskoristi utakmicu s Dinamom za napredak u trenerovim vizijama.
Dinamo, rekli smo to i prije utakmice u Milanu, može realno ostvariti plasman u Euroligu i s porazom. Pod pretpostavkom da Atalanta ne pobijedi u Harkivu. To što Šahtar mora uzeti barem bod ili tri, da bi prošao u nastavak Lige prvaka, jedna je od dobrih situacija za Dinamo. Nakon poraza od Atalante realno je da Modri imaju uglavnom teorijske šanse za ostanak u Ligi prvaka. To im ne jamči ni pobjeda nad Manchesterom. Loša je stvar što i bod sa Cityem ne znači da će se ostati niti u Euroligi, jer pobjeda Atalante u Harkivu nudi veliki preokret. Prolaz Atalante u Ligu prvaka, a Šahtarov odlazak u Euro ligu te Modro ispadanje. Obzirom na sve te kombinacije Dinamo mora ići u puni rizik sa Englezima te tražiti pobjedu, nadajući se da u slučaju neuspjeha Šahtar ipak neće protiv Atalante propustiti bod(ove) za Ligu prvaka.