Bruno Petković je slavio, Duvan Zapata se hvatao za glavu, vođe napada nisu zabili, ali igrali su bitnu ulogu.
Petković ovaj put nije bio strijelac, pa ni izravni asistent, ali on je taj čiji nogomet otvara prostor Oršiću i kompletnom ešalonu koji dolazi iz drugog plana. Vezao je za sebe obrambene igrače, dobivao duele, čuvao loptu. Htio je dati gol, najbolju šansu priredio mu je Olmo dodavanjem petom, no tada nije dobro štopao. Kad je pucao Gollini je obranio. Nedostajala je samo konkretizacija da i on dobije neku od najviših ocjena, međutim Petković je još jednom bio vrlo dobar, na visini zadatka.
Kako je Dinamo slistio Atalantu s terena, tako je Duvan Zapata ostao izgubljen u "Bermudskom trokutu" modre obrane, ali pokušao je naći izlaz i imao šansu učiniti rezultat ugodnijim za goste. Moćni centarfor, koji nosi rivale na leđima, a ima i šut i hitrinu da pobjegne, došao je u dvije odlične prilike u drugom dijelu, međutim nije mogao matirati Livakovića. Zapata je strah i trepet za obrane u Serie A, on je jedan od najcjenjenjih napadača u Italiji, no protiv Dinama je završio u očaju. Iako, demonstrirao je vrline koje još jednom potvrđuju da će i u Ligi prvaka biti vrlo opasan za rivale.
No, koliko god Kolumbija i Atalanta u njemu imaju vrsnog napadača, Dinamo i Hrvatska u Petkoviću su dobili čovjeka koji baca protivničku obranu iz balansa, koji se i tuče, i gura, i puca, i razigrava, sve je to radio i ove srijede. Petković je nedvojbeno opravdao očekivanja trenera Bjelice, a za golove ima vremena. Liga prvaka je tek počela.