Kad je bio izbornik Engleske pratio je iz bliza Premiership. Fabio Capello danas ističe kako je frapiran jednom činjenicom. U engleskim klubovima se manje trenira nego u ostalim velikim ligama, ali se igra u najvećem intenzitetu svih 90 minuta. Talijan smatra da je to posljedica tamošnje kulture nogometa, u kojoj je maksimalna borbenost nulta obveza, ali koja u tom ambijentu dođe sama po sebi. Na tom temelju, smatra većina stručnjaka analitičara, dogodila se sezona pokera finalista iz Engleske u Ligi prvaka i Euroligi.
Sva četiri finalista imaju strane trenera. Nijemac, Argentinac, Talijan i Španjolac vode globalizirane momčadi. U polufinalu su finalisti LP igrali s tek 8 Engleza, uz 14 igrača iz Europe, Azije i Afrike. Dakle, ambijent Premiershipa nadahnuo je i strance na engleski pristup igre i trke do daske, ali su strani treneri engleskim klubovima usadili taktičko-tehničku logiku i disciplinu reda. Ode tamošnjim momčadima su opravdane, ali za ovu sezonu.
Bez pritiska
Što mogu ponuditi na stolu nadjačavanja dva izvrsna trenera? Jürgen Klopp je stručnjak jasne ideje igre. Preferira 4-3-3 sustav, u kojem su mu visoki ritam igre i agresivnost temelj. Nijemac je bio prosječan branič kao igrač, ali kao trener je napadač. Ovisno o tijekovima igre napast će visoko suparnika, igrati presing na suparničkog playmakera, oduzeti loptu što dublje na polovici protivnika, ili će u fazama spustiti svoje linije i temeljem obvezno brzih krila, te posljedične brze tranzicije ići na kontranapad.
Klopp je u karijeri izgubio 8 od 11 finala, 6 u posljednjih pet godina. Lani je izgubio finale LP protiv Reala, s velikim hendikepom ozljede Salaha i mučnim greškama golmana Kariusa. Kupio je vrhunskog golmana, dočekao finale više-manje sa svim adutima (osim Keite) i spreman je za pobjedu logike. Ona sugerira da je Liverpool jači, ne samo radi vrijednosti kadra, i ne zbog 26 bodova razlike u Premiershipu. Klopp je dva puta ove sezone porazio Pochettina sa 2:1, u Londonu i u Liverpoolu, vjeran svom sustavu i stilu igre vrtoglavog ritma.
Pochettino je Spurse doveo do prvog finala u povijesti s pragmatizmom. Jedva je prošao skupinu i nije za to imao ikakvog pritiska. On nije mogao kupovati igrače godinu i pol jer mu je klub investirao (pre)više novca u novi stadion. Posljednjeg kojeg je kupio, u siječnju 2018., Lucasa Moura doveo je do uloge povijesnog strijelca hat-tricka za eliminaciju čuda od Ajaxa. Prije toga je eliminirao Pochettino i čudo od trenera, Guardiolu, i njegovu mega skupu i snažnu momčad. Sve je to učinio senzacionalnim obratima, bez najboljeg igrača (Kanea), ali sa snagom svog pristupa.
Pochettino je sljedbenik ideja Marcela Bielse. Ne ferma nikog, ne mari za jednu ideju. Hrabar je do ‘granice nerazumnog’ slažući taktiku i momčad. Uzda se u emociju momčadi i kompaktnost. Motivira je da vjeruje u sebe i onda kada joj malotko vjeruje. Sustav, a koristio ih je već 5-6, će mijenjati kako misli da je najbolje. Prije ili za vrijeme utakmice. Sada igra na kartu poticanja ‘inata’, jer su prognoze globalno naklonjenje suparniku.
Pokušaj prilagodbe
Klopp i Liverpool bit će “svoji”. Jurit će i držati ritam stalno na maksimumu. Pochettino i Spursi će ponizno čekati i vrebati, znajući da u sprinterskoj partiji Redsi dominiraju. Posjedom i kombinatorikom nastojat će umiriti suparnikov ritam (i adut!) i prilagoditi ga sebi. Na uspješnosti nametanja svojih specifičnih težina prevagnuti će omjeri finala...