Danas će Dinamo putem klupskih kanala objaviti kratki film u kojemu Zdravko Mamić otkriva pozadinu povratka imena, onome što joj je prethodilo, kako je tekla borba, kako je priča završila. Donosimo neke dijelove njegovih sjećanja na zbivanja od sredine devedesetih do 14. veljače 2000.
Himna i Tuđman
- ... Jednom prilikom, Dinamo je igao protiv Auxerrea u Kupu UEFA-e. Noć uoči utakmice bio sam gost na talk showu Radija Cibona. Puno me navijača zvalo i ja sam im rekao da ću sve učiniti da sutra prije utakmice pustimo Dinamovu himnu s razglasa. Došao sam u klub i predao kasetu tadašnjem glasnogovorniku Ivanu Rotimu i rekao: “Izvoli pustiti himnu Dinama navijačima na stadionu.” Tada sam bio direktor kluba. Sat vremena prije utakmice u klub ulazi kolona ljudi koju predvodi Ćiro Blažević. Paralelno s njime je predsjednik Tuđman i još petanestak ljudi. I odjednom Ćiro krene prema meni i teatralno počne vikati: “Što si ti umišljaš? Ti ćeš ignorirati poglavarove odluke?” Vidio sam da drži kasetu u ruci…
Bio je to prvi, neuspjeli pokušaj da se predsjedniku dr. Franji Tuđmanu predstavi ideja o povratku Dinama.
Ćiro i Tuđman
- Onda se dogodila druga prilika... On je kartao s prijateljima Gojkom Šuškom, liječnikom Velimirom Šimunićem i Suadom Rizvanbegovićem. A mi smo bili sa strane. Bio je Branko Mikša, tada gradonačelnik Zagreba i libling predsjednika Tuđmana i još nekoliko ljudi. Svi smo čekali Ćiru da startamo u akciju oko Dinama. I ulazi Ćiro, predsjednik ga pita, očito je imao informacije što se događa: “Je li, Ćiro, imaš li ti neke veze s ovom pričom oko imena?” A Ćiro koji je došao s istim zadatkom kao i mi, kaže: “Tko ja, predsjedniče, nemam pojma!” I Tuđman je rekao: “Onda smo to apsolvirali!” A Ćiro kaže: “Naravno, predsjedniče!” A onda je Mikša kazao: “U, Ćiro, jesi se borio...” Prišao sam mu i rekao: “Predsjedniče, mogu li Vam nešto reći? Vama svi lažu. Mi smo se svi okupili da vam objasnimo što se događa na terenu, da narod želi da se ime Dinamo vrati, to smo vam htjeli reći. U prvoj sekundi je akcija propala, jer ste prozreli Ćiru, a on je jedan od nas.” On je stisnuo šake, lupio po stolu i kaže mi: “I ti si na liniji London - Bruxelles - Manolić...” Rekao sam mu: “Ja Vam samo kažem što navijači misle!”
Treća se epizoda, kaže u filmu Zdravko Mamić, odigrala kad je Tuđman već bio bolestan, u bolnici, a ljudi iz njegove okoline počeli su se repozicionirati. Tada je, kaže, on sam odlučio još jednom pokušati.
- Organizirao sam da se sastanu vrlo moćni ljudi. Ivo Pukanić i Tomislav Židak, čija je riječ u medijima bila jako važna, zatim poduzetnik Željko Šelendić, koji je bio prijatelj sa Zlatkom Canjugom, predsjednikom Dinama... Do te večere bili smo zakleti neprijatelji... Rekli smo Canjugi da je jedini način da preživi i on i Dinamo da vratimo ime Dinamo i da se ja vratim u IO kluba. On se složio... Najveći sam obol dao, to je bila moja izmišljotina, iskoristio sam poznavanje terena, slabosti u kojima je bio tada Canjuga, uključio sam sve moje prijatelje do kojih je on držao. Zeko je bio taj koji je formalno izišao iz kluba i priopćio to ljudima. Zeku sam prije toga ja doveo iz Grčke, ja sam ga vratio za sportskog direktora...