Nije ga bilo za čuti oko pola godine. Za ovakav tip razgovora, naravno, jer na terenu redovito dere svoja koljena. To je konstanta u karijeri ovoga velikog centarfora i javno introvertiranog tipa. Na terenu daje sve, izvan njega što manje od sebe, to mu je bolje.
Mario Mandžukić ima svoja dva paralelna svijeta. Bavi se poslom, i to jaaako uspješno na vrhunskim razinama, koji je najgledaniji, najpopularniji na Zemlji. Daje golove, juri po travi gore-dolje za momčad, testovi izdržljivosti otkrivaju da u natprosječnoj izdržljivosti može spojiti nekoliko utakmica visokog ritma u nizu. Toj zvijeri na terenu alter ego je povučeni momak, koji najviše voli svoju kućnu utvrdu i sve komoditete koje mu pruža, prije svega mirnoću svakodnevice njegova intimnog života. Je, postoji i neka mješavina ta dva tipa, koja pomaže da dobro živi i spartanski dril koji si je sam nametnuo u profesiji.
To je onaj Mandžukić koji se voli zafrkavati sa suigračima, pripremati spačke drugima, ali i stoički inkasirati njihove. Zahvaljujući tom drilu, ali i razigranoj naravi, niti ga je iznenadila u Madridu trenerova metodologija kao obuke marinaca, niti je bilo ikakve nužne etape tzv. aklimatizacije svijetu Atletica. Zato nas nije iznenadila ni činjenica da je od prvog dana postao miljenik temperamentnih navijača Los Colchonerosa, koji su mu samo u prva dva mjeseca suživota priredili već tri “standing ovationa”.
Jednoj od tih počasti svjedočili smo krajem kolovoza, kada je golom Realu donio Atleticu najdražu pobjedu i ujedno prvi trofej sezone, Španjolski superkup. Tribine Calderona su se bukvalno tresle. Eto, zbog svega se u notesu skupilo brdo pitanja za MM-a, od razlaza s Bayernom preko Mundiala do prvih impresija u Madridu, usporedo i o novom reprezentativnom ciklusu…
Odakle krenuti, što vi kažete?
- Da mene pitate, zapravo bih da ni ne krenemo, ha-ha…
Nemojte tako, ljudi žele čuti kako vam je, stalno ste u medijskoj ilegali?
- Znate dobro da nisam tip koji rado priča za medije. Mislim zapravo da ljude najviše zanima kako igram, i slažem se kako je na terenu najkorisnije pričati učincima. Razumijem da je to vaš posao, kao da je dio mog posla komunicirati s medijima, no sporadično to činim upravo zbog medija, a ne zbog sebe. Uostalom, ovdje u Španjolskoj niti ima tih posebnih intervjua. Klub odredi tko ide na press prije, kao i tko će u mix zonu poslije utakmice. Ostali nemaju obvezu tamo ni proći. Meni to paše. Želim se fokusirati na igru, to je najvažnije.
Nema nam druge nego iskoristiti trenutak i krenuti. Dva mjeseca Madrida, dovoljno za bistrije dojmove?
- Više nego dovoljno za potvrdu onoga što sam i očekivao, a to je najbolja moguća odluka nastavka karijere! Znao sam gdje dolazim, trenera, momčad, strastveno okruženje, a kroz vrijeme pregovora upoznao sam i predsjednika sa suradnicima te brzo shvatio dvije stvari. Prvo da me doista žarko žele dovesti u svoje redove, a drugo da su vrlo ozbiljni i profesionalni. Projekt Atletica me odmah osvojio i presretan sam što sam mu dio te što mogu pridonijeti njegovu ostvarenju.
Signali još u svibnju
Obrisi tog projekta, pod vodstvom predsjednika Enriquea Cereza?
- Jačanje na svim poljima. Atletico je u velikoj ekspanziji. Rezultati su vrhunski, selekcionira se kontinuirano vrhunske igrače, sve to prati jačanje financijskih potencijala. Vrlo jasan znak snage Atletica je gradnja stadiona. Po onome što sam vidio i čuo od kompetentnih, novi stadion, koji će biti gotov u 2015. godini, bit će jedan od najboljih u Europi…
Osjeća se u svemu kako ste zadovoljni, vjerojatno tomu pridonosi izvanredan doček navijača, koji su vam od prvog trenutka posebno skloni, a nakon gola Realu u Superkupu, da ne govorimo…?
- Je, prezadovoljan sam svime. Nisam mogao izabrati bolju sredinu nakon odlaska iz Bayerna. Što se navijača tiče, osjećao sam kako će me odmah prihvatiti. Atleticovi fanovi obožavaju igrače koji daju 100% za momčad i klub, cijene kad natopiš dres. Zato su tako strastveni i po općoj ocjeni najbolji u stvaranju vruće atmosfere. Ambijent na Calderonu je fantastičan, motivira igrača do neba…
Bayern je, nazovimo tako, glamuroznija priča, Atletico je klub koji se posljednjih sezona pod Simeoneom etablira u skupini top razina. Jesu li ugovorni odnosi slični ili…?
- Ako asocirate na uvjete četverogodišnjeg ugovora, mogu reći da sam prezadovoljan, iako u kontekstu izbora novog kluba to nije bio presudni faktor. Iskreno, imao sam i poneku izdašniju ponudu, ali meni je bilo važno da se nađem u sredini koja mi filozofijom rada i ambicijom najviše odgovara. Prvi mjeseci su mi potvrdili kako sam bio u pravu kad sam procijenio da je Atletico taj…
Je l’ bi nam odali te ponude. Sjećamo se da je vaš agent Ivan Cvjetković bio u velikoj gužvi tijekom lipnja i srpnja?
- Bio je i u svibnju, ha-ha… Nema smisla navoditi klubove, bilo je više destinacija u različitim zemljama. U Njemačkoj, nakon Bayerna, nije bilo logike ostati. Pozivi iz Engleske su mi godili, ali smatram kako mi njihov stil nogometa jednostavno nije “đir”. Italija je bila zanimljiva, pozivi iz Rusije konkretni, ali kada se počeo konkretizirati interes Atletica, odmah sam osjetio, to je to.
Kad je to bilo?
- Signale smo dobili (on i agent, op. p.) još u svibnju, oni su bili prvi i najkonkretniji. Jednostavno su znali pokazati odmah koliko me žele i taj prvi dojam igrao je veliku odluku u mojoj odluci. Dolazili su potom i u Hrvatsku, pokazali veliku ozbiljnost i manire velikog kluba, sve potom bilo je stvar tehnike.
Rekli ste kako je važan faktor bio trener Simeone?
- Definitivno! U jednom me trenutku i on nazvao, razgovarali smo onako, nogometnim žargonom, s obzirom da ne znam španjolski. No, brzo smo se razumjeli, dijelom i zato što Simeonea znam kao trenera. Njegov stil i strast, uz jasne uspjehe, sve me to oduševljava. Volim takve fajtere, direktne tipove koji ne glumataju finoću, nego kažu i rade ono što doista misle…
Puno je borbe
Naziremo da neki drugi nisu takvi, ali o tome ćemo kasnije. Jesu li Simeoneove metode rada tako drastične, kao da priprema marince?
- Nakon što sam prošao torture Felixa Magatha imam druge kriterije težine rada, ha-ha… Istina je da se u Atleticu naporno radi, i očito kvalitetno s obzirom na moć momčadi u borbi na više fronti i njenim rezultatima. Čuo sam prije dolaska kako kondicijskog trenera iz Urugvaja mnogi i izvan Atletica doživljavaju najvećim stručnjakom u svijetu, sada to i osobno spoznajem. Puno se radi na snazi, u teretani, to je za mene sveukupno nešto novo, i kad sam uhvatio ritam sve je lakše. I odgovara mi.
Kakav je zapravo izvan utakmica Diego Simeone?
- Karizmatičan! Uvjerljiv je kad govori i pokazuje što želi. Ne pričamo baš puno, dijelom zato što je on takav, dijelom i što tek s učiteljem upoznajem španjolski jezik.
Kako se onda sporazumijevate glede taktičkih i inih obveza?
- Tu je njegov pomoćnik Burgos, prevede mi sve na engleski.
Djeluje kao opasan taj frajer?
- Ma on je odličan tip! Iznenadili biste se i vi, kao što sam ja, kolika je zapravo to dobričina, ljudina u svakom smislu. Burgos je dobra duša Atletica, uz stručnu suradnju sa Simeoneom, s kojim se vidi da ima sjajan odnos, brine za atmosferu u momčadi. On je taj koji “nabrije” glazbu kad se ide na utakmicu, bodri nas stalno i jednostavno podiže adrenalin.
Kažu u Španjolskoj, a i šire, da su Simeone i posljedično momčad odveć pod adrenalinom, pa igrate nogomet na rubu grubosti?
- Igramo muški, agresivno i beskompromisno, ovo je nogomet. Na terenu treba poderati koljena…
Morate priznati kako nema tu neke lepršavosti igre, čista pragmatičnost, postići gol više od protivnika kako god… Uostalom, Atletico je od 14 golova u Primeri 11 postigao nakon izvođenja prekida?
- Ha, to je naša vrijednost. Puno vježbamo na treningu 20-30 kombinacija, za koje imamo izvanredne skakače, pogotovo u stoperskoj liniji. Ne vidim zašto to ne bismo iskorištavali.
Nije lako centarforu u takvoj, nazovimo je kontroliranoj igri, gdje ste usamljeni u vrhu napada?
- Puno je borbe na svim dijelovima terena, svi rade za momčad, tako i napadači. U početku mi je nedostajala navika iz Bayerna, visoki presing, ali dobro, ovo je drugi stil.
Brojke, unatoč dojmu da nisu velike, odaju kontinuitet vaših standarda. U 11 klupskih nastupa 5 golova, u 4 reprezentativna 2 pogotka. Znakovito, u Primeri imate 2 u 6 nastupa, u 3 meča Lige prvaka 2 gola, u 2 dvoboja Superkupa 1, ali trofeja vrijedan pogodak. Ukupno 15 nastupa i 7 pogodaka, od čega dva sa slomljenim nosom. Zadovoljni?
- Zadovoljan sam što Atletico drži vrhunski ritam rezultata i što tome dajem doprinos. Neki mi možda ne vjeruju u Hrvatskoj kad kažem kako mi statistika nije presudna za dobar osjećaj nakon utakmice, nego mi sve ovisi o rezultatu momčadi!
OK, ali ako je još gol na kontu, to je dobro za centarfora. Pogotovo ako postoji teret velikih devetki koje su prije vas nosile Atleticov dres, od Torresa, Vierija preko Agüera, Falcaa do Coste, da se ne vraćamo u vrijeme legende, “pichichija” Luisa Aragonesa?
- Pošteno rečeno taj teret doista ne osjećam. Rekoh, ovo je veliki klub i koji posljedično ima velike igrače i čast mi je nositi Atleticov dres. To pokazujem i stopostotnom borbenošću u svakoj utakmici, na treningu. Bez lažne skromnosti, i u Bayernu su igrali velikani centarforovi pa eto, znao sam pokazati da sam dostojan tradicije njihovih devetki. No, pustimo, podvlačit ćemo crtu učinka na kraju sezone, uz napomenu, najvažnije mi je da Atletico ima “svoje” brojke, a ne ja…
Ista filozofija
Koje su to brojke?
- Kako je trener kazao, u Primeri biti među prva tri, iako je svima želja opet biti broj 1. Mi za to svakako imamo sve potencijale. Što se Lige prvaka tiče, ključno je sada proći skupinu, a onda što dalje u kup-sustavu. Nekad ovisiš o ždrijebu, formi koja se dogodi u određenoj fazi sezone…
Dojmovi o Primeri?
- Još nisam puno toga vidio u Ligi, tek je osmo kolo, a dva sam preskočio zbog operacije nosne kosti. No, uz ono odigrano i viđeno putem TV-a, sve je ono, dojmljivo. Snaga Primere je što i tzv. manji klubovi imaju pobjednički gard, odnosno što se njihove momčadi nadigravaju bez obzira na ime protivnika. Sve su to tehnički jake škvadre i zato je svaka utakmica naporna, bez obzira na položaj momčadi na tablici. To je drugačije nego u Njemačkoj.
No, slično je što i ovdje tri kluba, otkako se Atletico ubacio u vrh, dijele borbu za trofeje?
- Nije baš samo tri, iako Barcelona, Real i mi djelujemo najjači. Tu su još odlična Valencia, Sevilla se digla, ne treba zaboraviti Athletic Bilbao koji sada plaća ceh nastupima u Ligi prvaka…
Kome dajete najviše šansi?
- Nama naravno, ha-ha, pa neću valjda konkurenciji! Tek je počelo, ali dobri smo i biti ćemo još bolji. Želimo obraniti naslov, nikome nećemo priznati da je bolji. Takva je moja ideja nogometa i zato sam sretan što sam došao u Atletico, jer ovdje svi imaju istu filozofiju…