U povodu obilježavanja 100. obljetnice početka rada omladinske škole, odnosno današnje Akademije Hajduka, na svečanosti u Poljudu dobila je novo ime Akademija HNK Hajduk Luka Kaliterna. Novo ime Akademije svečano je proglasio njezin polaznik 11-godišnji Luka Vušković čija obitelj kroz četiri generacije nosi bijeli dres, a njegov stariji brat 17-godišnji Mario velika je nada Bijelih.
Bista barba Luke, autora Davora Kamenjarina, otkrivena je u predvorju poljudskog stadiona, a dodijeljena su i priznanja zaslužnicima.
Nagrađeni su Vojimir Kačić, Ante Zonzi Ivković, Bogdan Kragić, dr. Milivoj Belamarić i Jurica Gizdić.
VIDEO: Jurica Radić
Ante Zonzi Ivković sigurno je najpozvaniji za cjelovitu priču o omladinskoj školi Hajduka.
- U Hajduku sam proveo 44 godine, što kao kadet, junior, profesionalac. Pa onda 36 godina kao tajnik omladinske škole. Biće Mladinić utemeljio je modernu školu, Vojo Kačić mu je bio desna ruka. Kada sam došao na novi stadion, Hajduk je išao na tri turnira godišnje, a kada sam odlazio u mirovinu prije šest sezona, klub je išao na 40 turnira godišnje. Svake druge godine išla bi omladinska škola ili veterani u SAD. I to bez troška Hajduka.
Legenda Hajduka Ante Zonzi Ivković (lijevo)
Kako objasniti ljubav prema klubu?
- Zašto ljudi toliko vole Hajduka, bio prvi ili zadnji, to je jednostavno neobjašnjivo. Naši navijači su također fenomen, ali svako vrijeme nosi svoje.
Kojih je pet najboljih igrača iz omladinske škole koje ste gledali, s kojima ste radili?
- Mogu govorit’ samo o zadnjih 50 godina. Moje ocjene su: u obrani je najbolji igrač Holcer, u napadu Jurica Jerković. Holcer nije stasao u našoj omladinskoj školi, ali je bio najbolji. I na krilima njih dvojice poslije američke turneje 1970. Ivić je stvarao veliku momčad sa svojim juniorima naslijedivši pritom Vukčevića, Nadovezu, Hlevnjaka i Holcera kojega se neopravdno, nažalost, riješio. Sedam godina je u Njemačkoj bio najbolji igrač. Ima tu još velikih igrača poput Žungula, pa Bokšić, kasnije je došao Srna, da ne zaboravim brončane. Teško je izabrati pet najboljih iz omladinske škole, uvijek bi možda nekog izostavili.
Ivković je posebno ponosan na odgoj koji su stekli igrači iz omladinske škole Hajduka.
- Meni se danas javljaju igrači Hajduka koji imaju po 50-55 godina. Ja se njih i ne sjećam, više, ali zaigra mi srce kada mi se oni jave na ulici.
Za kraj otkriva i zanimljivu, povijesnu anegdotu o Slaviši Žungulu.
Jedan od najboljih izdanaka omladinske škole Hajduka, jedan od najboljih igrača iz slavne Ivićeve generacije 1970-ih, Slaviša Žungul, iznenađujuće je otišao iz Hajduka u zimskom prijelaznom roku u siječnju 1979. Zadnju je utakmicu za Bijele odigrao 3. prosinca zabivši dva komada Sarajevu u pobjedi 5:0 na Starom placu. I to Sarajevu Safeta Sušića! Mjesec dana kasnije otišao je u SAD igrati mali nogomet. I nikada se više nije vratio.
- Znao sam da će otići jer mi je rekao: “Zonzi, ja se ne vraćam.” Što reći, nisam ni ja u tom trenutku mislio da je ozbiljno - priča nam Zonzi Ivković.
Dobio je Žungul klupsku dozvolu za kratko igranje malog nogometa u Strijelama iz New Yorka (New York Arrows). Ali privremeno je postalo stalno.
- Sve zbog jedne sobe. Da, jedne sobe, jer Žungul je tražio trosoban stan, a u Hajduku su tada davali dvosoban. Naljutio se na Hajduk. Meni je kasnije Džajić rekao “pa vi ste budale”. Kasnije su funkcionari šakama tukli o stol i govorili kao nam je pobjegao.