Teško je nakon onakvog, rezultatski iznimno teškog poraza nogometaša Chelseaja od Manchester Uniteda (0:4) tražiti nešto dobro u igri momčadi Franka Lamparda. Ali, dobrog je bilo. I to dosta. Golovi koje su ove nedjelje primali izabranici najboljeg strijelca u povijesti kluba iz zapadnog Londona stizali su u stankama prikazivanja novog načina igre Bluesa. Za razliku od dosadnog, pomalo nogometno-ubilačkog ritma kod Maurizija Sarrija, ovo je bilo nešto novo. Reklo bi se, čak i neviđeno u Chelseaju. Kad ste zadnji put vidjeli "Plavce" napadački nastrojene na gostovanju protiv neke Top 6 ekipe u Premiershipu? Ne pamtimo to...
Takav način naravno, donosi i svoj kontraefekt. Četiri primljena gola, svi iz tranzicije. Reći ćemo, ne bi se dogodilo da je momčad u natjecateljskom ritmu samo nekoliko tjedana više; jer bilo je pregršt dekoncentracije i samodestrukcije. Zouma ovakav, Barkley onakav, Pedro ispodrosječan... To su već tri igrača na koja trener Lampard nije mogao računati. Kad se na sve to pridoda Abrahamova stativa, kasnije i Emersonova, 0:4 na Old Traffordu dolazi kao opomena.
Mateo Kovačić bio je standardan. Sintagma "Kovačić standardan", značila bi da od hrvatskog reprezentativca opet nismo vidjeli koliko može. Engleski analitičari svrstavaju ga među tri najbolja igrača Chelseaja na nedjeljnom srazu protiv Crvenih vragova, ali to bi uz onakav rezultat bila slaba utjeha.
Ipak, iako nismo vidjeli mnogo, vidjeli smo mali fragment nečeg novog. Sam pristup, veći voljni moment za posljedicu je imao više dobivenih duela, bolji postotak dodavanja koje nije bilo "kao inače", prvom do sebe.
I zato ovaj poraz za njegov nastavak sezone nije uopće loš. Kovačić zna da ima priliku sada, dok je primjerice N'Golo Kante još uvijek nedovoljno spreman, odnosno dok Ross Barkley luta terenom u Lampardovoj potrazi za adekvatnom mu pozicijom. Što će biti kad se u rotaciju vrati mladi Hudson-Odoi, odnosno kad Barkley bude s liijevog krila morao natrag u sredinu terena, tek treba vidjeti.
- Unitedovi igrači su bili klinički precizni u završnici. Zbog toga smo izgubili. Mi smo željeli imati loptu visoko u njihovoj polovici, a to smo uspjeli zahvaljujući Jorginhu i Kovačiću koji su dominirali sredinom terena u prvom poluvremenu, rekao je menadžer Chelseaja nakon utakmice. Znači li to da je Vatreni zacementirao mjesto u njegovoj udarnoj postavi?
Taktički, sigurno je da našem najskupljem nogometašu u povijesti sigurno više odgovara Lampardov 4-2-3-1 sustav u kojem bi Barkley bez problema mogao igrati i ulogu povučenog napadača, a Kovačić kao i u reprezentaciji ordinirati iza njegovih leđa, odnosno jučer iza Mountovih.
Makar, to bilo subjektivnije nego što bi trebalo biti. Dojam je, onaj prvi i često najiskreniji, da će s nastavkom Kovačićevog progresa, i Chelsea, ovakav kažnjen zabranom pojačavanja kadra i već otpisan od svih u kontekstu borbe za prve četiri pozicije, pokazati puni potencijal.