Dugo se nismo čuli s Bornom Sosom, sjajnim lijevim bočnim Stuttgarta, koji je pripreme sa svojim novim bundesligaškim klubom počeo 3. srpnja.
- Bogme, ovo mi je prvi intervju za hrvatske medije otkako sam postao igrač Stuttgarta... - kaže dobro raspoloženi Borna.
Da je ostao u Dinamu, sigurno bi ih davao više, on je bio jedan od najboljih plavih nogometaša, ali kad si tako dobar, onda završiš u ligama Petice. No, znamo da će biti mnogo razgovora s tim sjajnim lijevim bočnim, njegovo nogometno vrijeme tek počinje. Trenutačno se nalazi u trening-kampu Grassau, mjestu pokraj Münchena, tu su dečki Stuttgarta stigli prije nekoliko dana, do tada su vježbali u svom gradu.
Borna Sosa
- Stuttgart uvijek ima maksimalno tjedan do deset dana priprema izvan svoga grada. Prvu prvenstvenu utakmicu u Bundesligi igramo 24. kolovoza, imamo još dosta vremena do starta. U petak se vraćamo u Stuttgart.
Kako se snašao u novom gradu, klubu...?
- Mnogo lakše nego što sam mislio. Nije lako doći u drugu državu, ali kad sam stigao, pomogli su mi - Vatreni! Naime, igralo se Svjetsko prvenstvo, naši su bili fantastični, pa sam gledao utakmice u društvu 20 tisuća Hrvata! Pa sam se osjećao kao da sam u Zagrebu, a ne u Stuttgartu. Svuda oko mene su bile hrvatske zastave, “kockice”... Tako sam odmah upoznao mnogo naših ljudi, pa mi je bilo lakše. Također, imam tu jednog prijatelja koji mi je pomogao u svemu. Znate u onim sitnicama koje to nisu, poput traženja namještaja za stan, pronalaska banke, dobrih restorana... Naravno, jako puno su mi pomogli mama i tata koji su u početku bili sa mnom dok se malo ne snađem. Bili su nekoliko tjedana, sada kad sam se uselio u stan, otišli su i sad živim sam.
Je li zahtjevno tako mladom momku živjeti samom u drukčijem okruženju?
- Pa, nije mi nešto posebno teško. Sam si ujutro napravim doručak, ručam u klubu, za večeru si opet nešto doma napravim ili odem u neki obližnji restoran. Snalazim se... A znam da Stuttgart nije daleko od Zagreba, sat leta avionom, linija je svakodnevna.
A kako je u novom klubu? Kako su ga prihvatili novi suigrači, trener, svi ostali?
- Sve je odlično. Imamo mladu, jako dobru momčad. Znate, malo je drukčije nego kod nas. U smislu da, da se tako izrazim, svatko gleda svoja posla. Možeš doći u svlačionicu bez gaća, ha-ha... Ma šalim se, ali stvarno nitko te ovdje ne pita ništa, nitko ne komentira tuđi život, svjetonazore, politička opredjeljenja, glazbeni ukus... Nema tračanja, raspitivanja o stvarima izvan nogometa. Svatko te poštuje onakvog kakav jesi. Svatko radi svoj posao, nakon treninga ode doma, maksimalni je profesionalizam, to mi se jako sviđa. Sve mi je ovdje super, grad je prekrasan, klub izvrstan, našao sam lijepi stan odmah kod stadiona, mogu govoriti samo u superlativima. Sve mi se poklopilo.
Do sada je Borna odigrao za Stuttgart pet prijateljskih utakmica.
- Igrao sam u svakoj utakmici po poluvrijeme. Igramo u formaciji 4-4-2, recimo da je to malo defenzivnije, jer Stuttgart nije dominantan u Bundesligi. Meni to jako odgovara, jer imam puno prostora, pa onda znam krenuti prema naprijed u polukontre i kontre. Ostaje mi prostora za igru “jedan na jedan”, tu se dobro snalazim.
Borna Sosa
Znamo to iz Dinama, Sosa je u ofenzivnim akcijama “lomio” svoje protivnike, prolazio pokraj njih kao da ih nema, a onda upućivao vrhunske centaršutove. Koliko će samo nedostajati ovoj Dinamovoj momčadi. Prošle sezone često smo pisali jednu te istu rečenicu: “Pa kako to, moj Bože, Lecjaks može igrati ispred Sose?” Znate da je Čeh znao dobiti prednost ispred Borne, što nam se činilo neshvatljivim. Tada još trener Modrih nije bio Nenad Bjelica, koji je Čeha poslao u “rezalište”. Naravno, divan momak Borna nikad se nije bunio niti je ikad rekao nešto loše o Lecjaksu, mama i tata Sosa lijepo su ga odgojili.
- Da, čuo sam da je Lecjaks prebačen u drugu momčad. Čuo sam se s nekim dečkima iz Dinama, kažu da im je žao. Jan je OK momak. Nisam gledao utakmicu s Rudešom, pa ne znam kako je sve to ispalo.
Međutim, ima jedna stvar o kojoj bi se moglo raspravljati. Naime, da je Borna stalno igrao za Dinamo prošle sezone, da mu Čeh nije oduzimao minute, možda bi bio dio Vatrenih koji su u Rusiji osvojili srebro...
- Pa, skroz iskreno, mislim da bih zaista bio u Rusiji da sam stalno igrao za Dinamo! Igrao sam dobro, imao sam dosta asistencija, išlo me. S većom minutažom bih sigurno pružao i još bolje igre, pa bio me možda izbornik Dalić pozvao u tabor Vatrenih. Da sam stalno igrao, dojam koji sam stvorio o sebi bio bi još bolji. Ali, što je tu je, bit će još prvenstava, velikih natjecanja.
Nada li se da će uskoro, ako bude dobro igrao u Stuttgartu, stići poziv za Vatrene?
- Nadam se da nisam prepotentan kad kažem da je to jedna stepenica u životu koja me čeka. Nadam se da će se to dogoditi što prije. Idem normalnim putem, igram za U-21 reprezentaciju, pa onda vjerujem da ću stići i do najbolje selekcije Hrvatske. Želio bih s U-21 reprezentacijom otići na Europsko prvenstvo.
Jeste li se čuli s svojim velikim prijateljem Josipom Brekalom?
- Čujemo se svakodnevno. Nakon svake prijateljske utakmice Stutgarta i Wolfsburga komentiramo što se događalo. Nadamo se da će nam ova sezona obojici biti super. Držim mu fige, a onda ćemo vidjeti tko će biti bolji u Bundesligi.
Borna Sosa i Josip Brekalo su budućnost Vatrenih na lijevoj strani. Malo koja država ima takva dva mlada majstora pred kojima je sjajna karijera.
- Ne bi mi ništa na ovom svijetu bilo draže nego da nas dvojica skupa danas-sutra igramo na lijevoj strani hrvatske A reprezentacije! To je nešto najljepše što bi se moglo dogoditi - zaključio je Sosa.
Događaju se kiksovi kao protiv Rudeša
Kakve su ambicije Stuttgarta ove sezone?
- Prva ambicija jest da igramo što bolji i što ljepši nogomet. To je primarni cilj. Stuttgart je uvijek bio tu negdje u sredini Bundeslige. Onda je logičan cilj krenuti prema naprijed, prema plasmanu u Europsku ligu. No, ponavljam, glavni cilj je igrati što bolje.
Naravno, Borna nije propustio gledati Dinamo u prvoj europskoj utakmici protiv Hapoela.
- Jako mi je drago što su dečki tako dobro odigrali tu utakmicu i tako uvjerljivo pobijedili. Bili su super. Sad su malo kiksali protiv Rudeša na startu HNL-a, ali događa se. Događalo se i proteklih sezona, ima takvih utakmica. I opet će ih biti...
Ne vjerujem da ću u Stuttgartu odmah u vatru
Pitamo ga misli li da je član udarnih jedanaest Stuttgarta? Naravno, tek je počelo, teško je to znati, ali zanimalo nas je kakav mu je osjećaj?
- Novi sam igrač. Ne vjerujem da će me trener odmah baciti u vatru na samom početku Bundeslige. Držim da se to neće dogoditi. Svaki novi igrač koji dođe, uvijek treba vremena za prilagodbu na Bundesligu. Možda neki misle da ne treba, ali vjerujte - treba. Ja nikad u životu nisam igrao Bundesligu, ove prijateljske utakmice ne mogu se mjeriti s bundesligaškim ogledima. Kad zaigraš pred prepunim stadionima, onda je priča drukčija. Zato sad mislim da na startu neću igrati sve utakmice, ali protekom vremena bih trebao, imam samopouzdanja, vjere u sebe.