Osvajač svjetskog srebra i vratar Dinama Dominik Livaković jučer se pojavio na utakmici Dinama i Rudeša. Malo smo se iznenadili jer se u Maksimiru trebao ukazati u nedjelju.
"Imao sam odmor do subote, ali sam želio doći i pogledati prvu utakmicu na startu HNL-a", kaže nam Livaković.
Nakon Svjetskog prvenstva odmor je uglavnom provodio u Zadru.
"Samo sam na nekoliko dana otišao u Dubrovnik jer dugo nisam bio u tom prekrasnom gradu. Tako da sam se odmarao u Hrvatskoj, tu je najljepše. A moram vam kazati da mi je u Rusiji bilo dosta aviona, često smo bili u zraku. Sad će mi neko vrijeme biti muka sjesti u avion."
Otvorili smo, naravno, pitanjem koje sve zanima. Odlazi li Dominik u Bešiktaš? Čitali smo ovih dana, a potvrdili su dobro obaviješteni kolege iz Turske, da veliki turski klub želi dovesti hrvatskog reprezentativca. Znamo i da je trener vratara u tom klubu Marijan Mrmić, koji u Vatrenima trenira i Livakovića. Popularni je Mrma, naravno, o njemu govorio u superlativima, čelnim ljudima Bešiktaša kazao je da bi on bio idealan izbor.
Nema žurbe
"Naravno da sam vidio što se piše u medijima. Nema tu previše filozofije, jasno da mi je čast i veliko zadovoljstvo što me želi tako velik klub. Da, razgovarao sam s Marijanom Mrmićem, koji je kazao da bi me Bešiktaš želio dovesti. Međutim, isto tako, ja sam apsolutno sretan u Dinamu, nikamo mi se ne žuri. U ovom trenutku ne znam što bih vam konkretno o tome kazao. Sigurno neću nikoga pritiskati jer je meni odlično u Dinamu i Zagrebu. Ako bi došlo do transfera, onda njime mora biti zadovoljan i Dinamo."
Biste li željeli otići?
"Vidite, opet ponavljam da je meni odlično u Dinamu. Kad me već pitate, meni je dobro i jedno i drugo. Imam svoje menadžere, ako ima zainteresiranih, neka se njima javljaju, ja ću lagano. Neka su ljudi dogovaraju, neka se klubovi dogovaraju, ne trebam sto puta ponavljati da sam apsolutno sretan tu gdje jesam, dobro mi je, uživam, a što će biti u budućnosti, vidjet ćemo."
Livaković je jedini hrvatski reprezentativac koji u Rusiji nije dobio ni minute, nije branio. Ali bio je sudionik povijesnog događaja. Pitamo ga koliko ga je Rusija promijenila kao igrača i čovjeka.
"Kad ste sudionik takvog događaja, onda je sasvim normalno da dođete do nekih saznanja koja prije niste imali. Logično, ona vas mijenjaju na neki način, tako da ni ja više nisam isti kao prije. Otkrit ću vam što sam najviše naučio i što me najviše promijenilo. Vidio sam koliko znači zajedništvo! To je bila jedna dobra nogometna i životna lekcija. Znao sam da je zajedništvo velika stvar, ali dok ga ne doživite, ono je samo apstraktno saznanje. Nama je to zajedništvo, dakle u praksi, bilo od krucijalnog značaja u Rusiji. Veliki rezultati u sportu, kad se radi o momčadskim sportovima, mogu se ostvariti samo tako. Eto, mi u Dinamu želimo ući u Ligu prvaka ili ostati u Europi, za to će nam biti potrebno zajedništvo kakvo smo mi imali u Rusiji. Kvaliteta je, naravno, bitna, ali za taj presudni korak naprijed, korak prema izvrsnosti, morate uvijek biti skupa. Vidite, na Svjetskom su prvenstvu mnoge kvalitetne momčadi rano otišle kući, a mi smo ostali do kraja jer smo do zadnje sekunde bili skupa. Kad smo skupa, nitko nam ništa ne može. Upravo je to moj najveći dobitak iz Rusije. U svlačionici treba držati atmosferu, treba se disati istim plućima, biti prijatelj. Onda stižu rezultati, onda ostvaruješ ono što sanjaš."
Dočeke ćete sigurno pamtiti cijeli život?
"To se nikada ne može izbrisati iz sjećanja, to ostaje do kraja života. Onaj doček u Zagrebu, više od pola milijuna ljudi koji su nas dočekali, to je doživljaj koji je, zapravo, nemoguće opisati riječima. Toliko emocija i istinske razdraganosti teško da se može ikada više doživjeti. Drugi sam dan čitao da je put od aerodroma do Trga bana Jelačića dugo trajao. Meni je prošao u trenu. Bilo je, valjda, toliko adrenalina da sam ga doživio kao trku na sto metara. U Zadru je doček također bio poseban, imao je svoju dušu, dolazak brodom koji su pratile brodice, zalazak sunca... Kad te tako dočeka tvoj grad, onda suza krene na oko. Oba su dočeka bila nešto što će mi uvijek ostati kao zaustavljena slika. Savršeno..."
Globalna priča
Je li Zadar sada postao grad nogometa? Četvorica su osvajača srebra Zadrani, uz vas Luka Modrić, Šime Vrsaljko i Danijel Subašić. Tko će sada u Zadru košarku vratiti na tron najpopularnijeg sporta?
"Hahaha... Naravno da je Zadar grad košarke, ali sad se priča da je postao - grad nogometa! Makar, ne znam kad će opet Zadar imati četiri nogometaša u reprezentaciji koja je igrala finale Svjetskog prvenstva. Dao Bog da se to dogodi, takvi su uspjesi zaista fantastični, ali i rijetki. Znate, ja mislim da mi još nismo ni svjesni što smo napravili. Morat će proći još neko vrijeme da se sve slegne pa ćemo onda trezveno sagledati što smo, zapravo, uradili. Ljudi moji, pa mi smo drugi na svijetu u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu koja se pokazala kao - najvažnija na svijetu. Jer Svjetsko prvenstvo nije samo nogomet, držim da se to najbolje moglo vidjeti kad je sve završilo. U svim svjetskim medijima nije se govorilo i pisalo samo o nogometnoj reprezentaciji nego i o našoj državi. Hrvatska je postala globalna priča, cijeli je svijet saznao za nas. U svim segmentima. Kad je pak nogomet u pitanju, onda je taj rezultat iznimno značajan. Svi naši igrači, bez obzira na to jesu li bili u Rusiji ili ne, dobili su na cijeni. Tu ne mislim samo na financije, nego na važnost. Kad se sad govori o hrvatskim nogometašima, govori se o ljudima koji su dio nogometne obitelji koja ima drugu najbolju reprezentaciju na svijetu. Velika je to stvar i za HNL. Vjerujte, sad kad bilo koji europski klub u ždrijebu dobije neki hrvatski, sigurno znate kakva će biti reakcija: izvukli smo klub iz zemlje viceprvaka svijeta. A to nikako nije dobar ždrijeb."
Zadarska #Vatreni četvorka @lukamodric10, @SubasicDanijel , #Vrsaljko i #Livakovic posjetili #NKZadar u Stanovima i razveselili mlade nogometaše, prisjetili se Hrvoja Ćustića #WorldCup2018 >>> https://t.co/N4SnMNhkPp pic.twitter.com/iwJGOh5Ujs
— HRT Sport (@HRTsport) 18 July 2018
Bili ste sa Subašićem i Kalinićem cijele dane, odradili ste puno treninga, što ste kod njih primijetili, što ste mogli naučiti od njih?
"Jest, družili smo se stalno. Što sam kod njih primijetio osim što su sjajni vratari? To da su jednako tako sjajni ljudi. Nas smo se trojica stvarno družila 24 sata dnevno, često smo igrali Playstation, ispijali kave. Ni u jednom se trenutku ni kod jednog od nas, tu mislim na Kalinića i sebe, nije pojavio osjećaj koji bi išao u smjeru zavisti jer brani Subašić. Nas smo dvojica svim srcem bila za njega, bodrili smo ga, bili smo mu velika podrška. To je bitno, to je opet ono zajedništvo o kojem sam govorio."
Je li Subašić bio najbolji vratar Svjetskog prvenstva?
"Normalno da jest! Ne može ispred njega biti Thibaut Courtois ako je njegova reprezentacija bila treća, a mi drugi. Ne može biti ni Lloris jer nije branio tako sjajno kao Suba. Po obranama jedanaesteraca ušao je u povijest Svjetskih prvenstava. Mislim da je samo još jedan vratar u povijesti obranio tri u raspucavanju, jel’ tako? Ma ne samo to, cijelo je prvenstvo bio izuzetan."
Golmani su bili dobri
Koji vam je još vratar iz Rusije posebno ostao u pamćenju? Nama se čini da, bez obzira na sjajna izdanja Subašića, Courtoisa i Llorisa, ipak nije bilo vratara a la Neuer sa Svjetskog prvenstva u Brazilu prije četiri godine?
"Meni je u sjećanju ostao Guillermo Ochoa. On uvijek brani dobro za svoju reprezentaciju, u Rusiji je također bio sjajan. Odličan je vratar i inače, ali kad dođe na vrata Meksika, onda postaje još bolji. Kad malo bolje sagledam, praktički su svi vratari na Svjetskom prvenstvu bili na razini. Adrenalin koji drži vratare na takvim natjecanjima poseban je, na takvim natjecanjima ne možete biti loši."