Stigla je i 31. Upravo u četvrtak Josip Pivarić proslavit će još jedan rođendan. Postali su već tradicija ti njegovi rođendanski intervjui. Ipak, ovaj je za razliku od onog lanjskoga, okruglog, puno sretniji i veseliji. Prije točno godinu dana Josip Pivarić dogovarao je detalje nove operacije koljena, nekoliko dana ranije drugi put su ‘otišli’ ligamenti.
- Ma, zafeštali smo i tada za rođendan, ne smiješ se prepustiti negativi. Pomirio sam se time da me čeka puno posla i dugačak oporavak, nema druge - javio se Pivarić, dobro raspoložen iz Kijeva, upravo je došao s prvog dijela Dynamovih priprema iz turskog Beleka. Gdje je u zadnjoj utakmici protiv Dinama iz Bresta zabio dva pogotka, svaki na svoj način lijep i atraktivan. Posebno je upalo u oči da je zabio glavom s vrha šesnaesterca iz pozicije u kojoj se rijetko nalazi. Kao da je napadač.
- Da, mislim da nisam zabio takav gol dosad. Igrao sam krilo, izvodio sam sve prekide, nakon kornera ostao sam naprijed. Stigla je duga lopta, našao sam se tamo, vidio da je golman vani i prebacio ga glavom.
Tu upada u oči ovaj dio ‘igrao sam krilo’? Sjećamo se da je nekad tu poziciju igrao u Dinamu, u mlađim uzrastima?
- Povratak u juniore, he-he. Ne znam ima li trener neke trajnije ideje sa mnom na krilu, ali s obzirom na to da u toj utakmici nije bilo nekoliko igrača koji inače igraju tu poziciju, nije neočekivano.
Najbolja je vijest s priprema, svakako, da je zdravlje za ‘palac gore’?
- Doista, sve je super. Odradio sam prave, pune pripreme, odigrao poluvrijeme u svim utakmicama, ništa me ne boli, nemam posljedica. Zaboravio sam već na tu tešku ozljedu, psihološki više ni na terenu nemam strah, idem punom snagom i stvarno sam zadovoljan. Iskreno, ne želim se više vraćati na te ružne trenutke, to je dio moje karijere, ali je sad iza mene. Znao sam prošle godine kad mi se dogodilo (26. siječnja u Marbelli, na isti dan kad i prva ozljeda, nap. a.) što me čeka, kakve su sve prepreke preda mnom, ali sad sam uvjeren da je najgori dio iza mene.
No, sad je na redu nova prepreka. Pivariću naljeto istječe ugovor s kijevskim Dynamom, ima li naznaka hoće li potpisati novi ugovor?
- E, vidite, štogod da vam sad kažem, ne mora biti točno. Ima svega, raznih priča, sve je moguće.
Znači, u pitanju je i potencijalni transfer?
- Kažem, u ovom trenutku ništa decidirano ne znam, osim da se svašta može dogoditi. Ne mogu vam kazati da ću potpisati novi ugovor dok ga ne potpišem, isto tako ne mogu reći niti da odlazim, dok ne odem. Doista je sve moguće, trenutno stvarno ne znam gdje ću nastaviti karijeru.
Naravno, na konačan izbor utjecat će, možda i presudno, želja za igrama i minutažom?
- Sigurno da svaki igrači želi igrati, međutim tko ti danas to može jamčiti. Nitko ti ne može reći da ćeš imati sigurnu minutažu. Moraš se za sebe sam izboriti, svojim igrama i svojim radom. Ono što znam jest da sam sada zdrav, osjećam se odlično i uvjeren sam da sam u stanju pokazati koliko vrijedim i izboriti se za mjesto u momčadi. Gdjegod igrao.
Stigli su mjeseci kad je jedno od pitanja - reprezentacija? Pogotovo za njega koji je bio važan dio Srebrnih iz Rusije. Ali, dugo ga nema, vremena je malo, može li se nametnuti?
- Poznajete me i znate da nikad ne odustajem. Prošao sam već puno toga u karijeri, znam koliko mogu kad sam zdrav. Naravno da nisam otpisao reprezentaciju, vjerujem u sebe. U nogometu se vrlo brzo sve promijeni, na dobro ili na loše, s te točke gledišta Euro je još daleko. Imam svoj san, slijedim ga, a hoće li se ostvariti, vidjet ćemo.
Čuje li se s izbornikom i suigračima iz reprezentacije?
- Čuo sam se s izbornikom uoči zadnje utakmice kvalifikacija, kad je predložio da svi dođemo, da se okupimo. Ispričao sam se tada za nedolazak, tek sam se vraćao na teren, imali smo prijateljsku utakmicu koja mi je bila važna. Ali, naravno da pratim sve oko reprezentacije, da se čujem s dečkima i da vjerujem i u odličan rezultat na Euru.
Njemu i Striniću nakon Rusije ne cvjetaju ruže, poziciju lijevog beka ‘zagrlio’ je Borna Barišić, ali uvijek je to mjesto otvoreno, pogotovo ako Zlatko Dalić bude vodio dvojicu.
- Nikad to nisam komentirao na taj način, govorio o suigračima kao konkurentima. Ne podcjenjujem se, dat ću sve od sebe na svakom treningu, kao i uvijek kad sam zdrav. Prije četiri godine nisam bio na Euru zbog ozljede, naravno da bih volio sada biti dio te priče. Ako taj moj trud bude dovoljan za izbornikov poziv, super, ali na taj dio više ne mogu utjecati.
Kijevski Dynamo nije toliko moćan, naslov prvaka odavno otpisan.
- Zaostajemo za Šahtarom 14 bodova, borimo se za drugo mjesto koje vodi u kvalifikacije Lige prvaka. To nam je cilj.
Ako ostane, naravno. A ako bude išao na Europsko prvenstvo, s kim bi se volio susresti od potencijalnih suparnika iz zadnjeg ‘pota’?
- Hm, možda Izrael, ipak. Škoti bi bili domaćini, ne pašu nam otprije, Norvežani su isto tvrdi i uporni, a sa Srbijom, koja ima i fantastične igrače, utakmice su isto uvijek više od nogometa. Zato je Izrael možda najbolji izbor. Ali, ne treba se time zamarati, mi smo kvalitetni, imamo svoje ambicije i tko god bude s druge strane jurišat ćemo po pobjedu. I protiv Engleske na Wembleyju, zašto ne?
Ne znam kakav će Hajduk biti u proljetnom prvenstvu, ali u Beleku je izgledao sasvim dobro
Inače, na pripremama je Pivarić igrao i protiv Hajduka. Bijeli su slavili 1:0?
- Primili smo gol u zadnjim minutama.
Kako mu se čini Hajduk?
- Moram iskreno reći da nisam Hajduk previše pratio ove sezone, uglavnom sam bio fokusiran na Dinamo, kad sam i stigao gledati utakmice, gledao sam Dinamo. Međutim, ovo što sam vidio u Turskoj i osjetio na terenu, Hajduk mi se čini dobrim. Mogu čak i reći da su Bijeli bolji nego prije, kad sam s Dinamom igrao protiv njih. Naravno, uvijek su to znale biti neizvjesne utakmice, kolika god bila razlika u kvaliteti, međutim, sad mi se čini da bi Hajduk mogao biti dobar.
Ima ljudi koje u Hajduku Pivarić poznaje, neke još dok je igrao u HNL-u, neke i od ranije. Mario Stanić bio je partner Borisu Živkoviću i Goranu Vlaoviću u menadžerskim poslovima, a ta se agencija brine o Pivarićevoj karijeri.
- Stanić je moj prijatelj, naravno da smo pričali, došao je i Darijo Srna, jer je i Šahtar tamo, u drugom hotelu, razgovarao sam s Tudorom, Mijom Caktašem, Josipom Juranovićem. S njim sam igrao na istoj strani terena, pa samo u prolazu i popričali, haha.
Nema Pivarić dvojbe tko je u tom Hajduku prvo ime.
- Caktaš. Ako bude u pravoj formi, zdrav, Mijo je top igrač, kvaliteta. Općenito, ne znam kakav će Hajduk biti u prvenstvu, kako će izgledati kad krene HNL, ali u Beleku je izgledao dobro.
Jako je bitno što je Ademi ostao ipak je on kapetan, vođa Dinama
Pivarić zna sve o Modrima, upućen je, prati, analizira... Štoviše, sve je dobro prognozirao jesenas u Ligi prvaka.
- Kazao sam nakon remija sa Šahtarom, a vidjevši da se Atalanta diže u formi, da se bojim da na kraju ne ostanemo bez svega. Na kraju se to i dogodilo, šteta. Otišao je Olmo i to će sigurno ostaviti traga u ovom prvom razdoblju, kad ode igrač koji vrijedi 30, 40 milijuna eura, mora se osjetiti. Međutim, pogledajte još te igrače, pa tu ima tri momčadi! Samo u veznom redu Moro, Ademi, Ivanušec, Majer, Gojak... sve su to kvalitetni igrači, koji čine Dinamo snažnim i moćnim. Bitno je, jako bitno što je Ademi ostao, to je važno za momčad, ipak je on kapetan, vođa.