Zagrebački Dinamo 1967. godine je osvojio Kup velesajamskih gradova, preteču Kupa UEFA iz kojeg je 2009. godine izrasla Europska liga. Nakon tog sjajnog uspjeha kluba iz Maksimira, tek su devetorica hrvatskih igrača uspjela doći do trofeja u ovom natjecanju, a posljednji je u tome uspio Mateo Kovačić, 25-godišnji veznjak Chelseaja. Hrvatski reprezentativac u srijedu je u Bakuu odigrao izvrsnu utakmicu, jednu od najboljih u dresu kluba sa Stamford Bridgea.
Sudjelovao je u akcijama za tri od četiri gola Bluesa u 4:1 pobjedi protiv Arsenala i tako naslijedio Šimu Vrsaljka, koji je lani s Atletico Madridom također osvojio Europsku ligu. Kovačić je nakon tri uzastopna naslova u Ligi prvaka s madridskim Realom (nije igrao ni u jednom finalu) nastavio niz i uz Ivana Rakitića postao drugi Hrvat u povijesti s trofejima Lige prvaka i Europske lige u riznici.
- Kovačić je konačno napravio ono što svi od njega očekujemo. Igrao je opušteno, bio je onakav kakvog ga se sjećam iz 2013. godine i utakmice protiv Islanda. Ona akcija uoči trećeg gola kad je bio kazneni udarac na Giroudu. Oslobodi se jednog igrača, gurne si u for, a ima tu startnu promjenu ritma i brzinu, pa pobjegne još dvojici i dođe do 16 metara. Vrlo lako napravi višak igrača, što je rijetko pokazivao ove sezone u dresu Chelseaja. Kao da je imao neku kočnicu, kao da se bojao da ne napravi neku pogrešku, da ne izgubi loptu. U finalu je bio opušten i odmah je bio među najboljima na travnjaku - analizira Branko Strupar, 49-godišnjak s iskustvom igranja Premier lige.
Je li za Kovačićevu predstavu na visokoj razini zaslužna i slaba igra Arsenala?
- Ne bih rekao, bila je to uistinu prava Kovačićeva izvedba. U finalu je pokazao ono što se od njega i očekuje. Glava je, naravno, bila problem. Nedostatak samopouzdanja. On ima tu igru jedan na jedan, ali nije se usuđivao ući u dribling. Misliš si “pa gdje je onaj Kova kojeg pamtim, koji je sve rješavao s lakoćom?” U srijedu je protiv Arsenala od početka pokazao da je to drugačija priča. Kao da je u glavi prelomio “e sada ćete svi vidjeti da nisam zaboravio igrati nogomet”. I pokazao je svima, bio je onaj stari. Ovo mu je veliki plus za nastavak karijere, pokazao je koliko vrijedi. Ako je netko imao dvojbe, sada ih više nema. Kad pogledaš kako je igrao sada protiv Arsenala, jasno je da Kovačić može igrati u Premier ligi. Siguran sam da bi ovakav, onaj naš stari Kova, mogao pomoći bilo kojem premierligaškom klubu.
Bitno je da igra
Zašto se Kovačića uglavnom prisjećamo prema vrhunskim predstavama iz prošlosti, zašto posljednjih godina uglavnom izostaju njegove top prezentacije?
- U Real Madridu teško mu je bilo doći do minutaže i onda kada bi je dobio, nije se usudio raditi to što može. Nije bio opušten i to je problem. Njegov talent nije upitan. Stagnirao je u Realu koji je mljeo sve pred sobom, godine su išle, a on nije imao minutažu. Te tri godine u Madridu sigurno su mu prošle jako brzo. Sada, u smiraj ove sezone, Maurizio Sarri mu je dao više šansi i Kovačić je bio pravi. I to na poziciji koju drži Ross Barkley, sjajni engleski reprezentativac, što nije mala stvar.
Kovačić se sada vraća u Real Madrid, istekla mu je posudba. Ugovor ga s Kraljevskim klubom veže do 2021. godine, no teško je vjerovati da će ostati u Madridu. Iako Chelsea ima zabranu kupovina novih igrača, Englezi pišu da ipak postoji nekakva opcija da otkupi Kovačićev ugovor.
- Vjerojatno ni on sam ne zna gdje će dalje, ali siguran sam da će karijeru nastaviti u velikom klubu. U finalu je pokazao ono zašto su ga u biti i doveli u Chelsea. Bitno je, gdjegod bio, da igra - zaključio je Strupar.