U srpnju ove godine Transfermarkt ga je procijenio na 40 milijuna eura tržišne vrijednosti. Nije loše za dečka za kojeg su u okruženju HNL-a govorili, prije 5-6 godina, da “nema glavu za vrhunski nogomet”. Ante Rebić je, pola godine kasnije, spustio tržišnu vrijednost za 30 milijuna eura. Što je opet jako visoka procjena, pogotovo za igrača koji već duže ne igra na visokim razinama.
Krivulja pada vrlo jasno pokazuje, kao i odnosi snaga u Milanu, kako je 26-godišnji Dalmatinac pogrešno procijenio u izboru kluba nakon Eintracht Frankfurta. Otkako je stigao u redove slavnog kluba, Rebić je skupio tek sedam nastupa u 15 utakmica, što još i bolje zvuči od ukupnog broja minuta koje je odigrao. Samo 178 minuta igranja, ili u prosjeku 25,4 minuta u protekla četiri mjeseca veliki su teret Rebićevim ovosezonskim ambicijama.
Zašto hrvatski reprezentativac ne igra u Milanu? Na to je pitanje vrlo jednostavno odgovoriti. Niti prvi trener sezone, Marco Giampaolo, kao ni njegov nasljednik, Stefano Pioli, nisu imali puno uviđavnosti za stasitog napadača. Kad je tek došao, nakon povuci-potegni s njemačkim klubom, Rebić je dočekan s rezervom zbog prijašnjih talijanskih iskustava. Kako u Fiorentini, koja ga je za 4,5 milijuna eura dovela iz RNK Splita prije šest godina, tako i u Veroni, gdje je bio pola godine na posudbi (2016.), Rebić se nije naigrao.
U Firenci je skupio tek 12 nastupa (600 minuta), a na posudbi u Veroni deset utakmica (524 minute), što je tek 22 nastupa unutar dvije godine, ili u prosjeku 51 minuta...
Loš izbor
Je li Ante Rebić onda manjkav kvalitetom za jake europske lige? Da to nije tako, štoviše, pokazao je u Eintrachtu, gdje je od 2016. do 2019. godine odradio okruglo 100 nastupa, uz dobru statistiku. Postigao je 25 pogodaka, 12 asistencija, igrajući prosječno 66,64 minute. U Frankfurtu je Rebić doživio i najsvjetliji klupski trenutak karijere, kada je predvodio momčad do njemačkog Kupa, pobjedom u finalu nad münchenskim Bayernom. Vrhunac je, naravno, bio nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, osvajanjem srebrne medalje i važnim statusom u nacrtima Zlatka Dalića.
Zašto je onda Rebićeva karijera ušla u lošu fazu? Odgovor treba potražiti prije svega u izboru Italije kao destinacije. Ante Rebić je po igračkim karakteristikama specifičan. Fizički je moćan i to mu je forte potencijala. Tehnički je manje vješt.
U nebranom grožđu
Upravo zbog navedenih faktora njemu najviše odgovara nogomet u kojem će biti prostora da nametne svoje vrline. Onog prostora kojeg u Italiji, s obzirom na način igre i “pokrivanje” svakog dijela terena, jednostavno nedostaje. Onog prostora kojeg je u Bundesligi bilo napretek, i gdje se Rebić snalazio kao riba u vodi. Dijelom i zato što je igrao u momčadi koja pretežno funkcionira u defenzivnom bloku s brzim protuudarima. U Italiji je imao peh da je (opet) uletio u neurednu momčad, dvojbene trenerove izbore igrača i taktike, pa je od starta njegov status bio opterećen nepovjerenjem. Kad je dobio neku značajniju priliku htio je “srušiti svijet” da se pokaže, ali je ulazio uglavnom u teškoće. Još kad se i ozlijedio, odnosno kada je došao trener koji mu baš ne vjeruje (Pioli), Rebiću je sudbina zapečaćena.
Što ga očekuje u zimskom prijelaznom roku? Nije tajna da bi Milan odmah pristao da se Rebić vrati u Frankfurt. To je jedina moguća destinacija do lipnja, jer igrač ne može otići u treći klub unutar jedne sezone. Dolaskom Ibrahimovića dodatno su mu zatvoreni prostori i Rebić se nalazi u doista nebranom grožđu. Pogotovo u kontekstu pripreme za Euro, a u čemu će biti opterećen manjkom klupskog igranja. Naravno, ako do kraja siječnja ne krene put Njemačke.
Zasad, koliko možemo nazrijeti iz izvora bliskih Milanu, Eintracht se nije javio talijanskom klubu s idejom da se Rebića vrati.
Premalo prostora
Vjerojatno je da takav epilog može potaknuti sam igrač, pod uvjetom da to želi. Ukoliko želi na proljeće uhvatiti natjecateljski ritam te gajiti ambiciju da ostane prvotimac Dalićeve momčadi za Euro, Rebić jednostavno mora igrati. U Milanu će za to biti (pre)malo prostora...
---------------------------------------
TRI RAZLOGA ZAŠTO REBIĆ NE PROLAZI U ITALIJI
1. TAKTIČKI PROBLEMI
Talijanski nogomet definitivno mu ne odgovara. I u Milanu, šest godina nakon Firence i Verone, događaju mu se identične teškoće prilagodbe taktičkim okovima calcia. Manjak prostora za razvoj brzine koja ga krasi sasvim sigurno preveliki mu je problem.
2. KAOTIČNOST MILANA
Kaotičnost koja je pratilja Milanovog prvog dijela sezone velikim je dijelom doprinijela da se Rebić nije mogao tek tako uklopiti u novoj momčadi. Smjena trenera, koji mu zapravo i nisu bili baš skloni, samo je potencirala teškoće prilagodbe okvirima Serie A.
3. HIPOTEKA PROŠLOSTI
Rebić je dočekan skepsom jer je imao neuspješne epizode u Fiorentini i Veroni. S takvom hipotekom se možete pozabaviti samo odličnim startom i mijenjanjem predrasude. Neuvjerljive izvedbe u ranoj fazi sezone, uz sve probleme MIlana, usmjerili su priču u novu neuspješnost.
Koja je liga idealna za Rebića? Način igre u svakoj je zemlji drugačiji. Neovisno o tome što neke lige pokušavaju kopirati stilove drugih. Recimo, španjolski stil je vodilja mnogima, jer sublimira izrazito tehnički nogomet uz značajnu količinu trke. Drugi preferiraju odmjeravanje mišića, to je nogomet temeljen na fizičkoj komponenti te solidnoj tehničkoj nadopuni. Ante Rebić je igrač kojem najviše odgovara upravo takav nogomet. Izrazito je fizički moćan, brz, neustrašiv u duelima, uz korektnu osnovnu tehniku. Upravo zato se Bundesliga pokazala optimalnim natjecateljskim okruženjem za Rebića. Na tamošnjim utakmicama puno je trke i slobodnih prostora, duga su trčanja i sprintovi. Poglavito se to odnosi na momčadi koje su sklone defenzivnom bloku i u brzoj tranziciji i okomitosti igre traže svoje šanse ugroziti suparnika. U toj je igri Rebić naprosto sjajan! Bundesliga, možda i Premiership, su takvi tipovi natjecanja u kojem bi se Rebić brzo prilagodio. Vjerojatno bi dobar bio i za stil Francuza. U Italiji mu najmanje odgovara nogomet, a vjerojatno bi zbog tehničkog manjka bio u problemu i unutar Španjolske.