Što smo saznali nakon još jednog mini-ciklusa, gotovo je pa znano: tri boda protiv Walesa kao ključna referentna točka jednog vrelog lipnja, ali i još poneke “sitnice” koje su odredile nastavak zajedničkog druženja.
Zlatko Dalić je ostvario zacrtano, “vatreni” kroče prema Euru, a sve nepravilnosti ionako su ovdje da otvore oči. A nepravilnosti je bilo, i u nogometnom, ali još i više kadrovskom sektoru.
- Oprostite, ali taman ulazim u tunel - bio je klasični Markovićev dribling kada bi s druge strane stala britka i neugodna pitanja, dok njegov nasljednik Davor Šuker uz prepoznatljivi lažnjak redovito dijeli i poneku lekciju.
Tipa ove preksinoćnje...
- Kriva pitanja postavljaš.
Koja su to prava, nije odgovorio, ostavljajući nas u ambisu nepoznanica i teškom filozofskom diskursu.
Ovo su, uglavnom, tri točke koje smo saznali od Walesa, pa sve do kraja utakmice s Tunisom...
1. NAGRADE KOJIH SE (NE) SRAME
Kao izlizana, stara, otrcana ploča, kapali su iz varaždinskog VIP-a nositelji nagrada za uspjeh Hrvatske na SP-u, zbog čega su si isplatili cirka 200 tisuća, ukupno 3,2 milijuna kuna. Tu nisu uključeni Šuker, Kustić, vanjski suradnici... Plus, uzmite u obzir, i plaćeni porez na iste. Računajte, nije teško...
Uglavnom, ti izvršnici, odnosno bolje rečeno izvrsnici HNS-a zaključili su da su bonusi apsolutno prihvatljivi, no samo u njihovoj ćeliji. Jer, preksinoć u Varaždinu, redom su poručivali:
- Nemam komentara...
A pitali smo ih barem pet-šest. I predsjednicu Grabar-Kitarović, također.
Pitanje novčanih nagrada u godini koja je zabilježila silan prihod, u svakoj su kompaniji najnormalnija stvar. To je osnova korporacijskog biznisa. No, u Savezu, koji bi malo bio javan, a malo privatan, te bi učestalo nešto žicao, od stadiona do kamp(ov)a, u državi u kojoj je rad s djecom čista stihija i improvizacija, možda je mogao biti probuđen neki altruistični duh, pa se novac mogao preusmjeriti na gradnju nogometnih centara, ili popravljanje uvjeta postojećih, koji su u hrpi slučajeva očajni.
To bi, uostalom, bila sjajna poruka novog HNS-a, nakon prvoligaških travnjaka. Nažalost, nitko se toga nije sjetio. Ili nije želio. Nije ni bitno. Uglavnom, samo je bilo bitno da se to podijeli, “soto voce”, i da javnost ne sazna. No, ispalo je drugačije, i slika HNS-a ponovno je nakrivljena. S razlogom, jer ako se nečega ne sramiš, zašto onda o tome šutiš? To baš i nema neke logike.
2. ĆALETA-CAR NIŠTA NIJE NAUČIO
Slučaj Nikole Kalinića usred SP-a bila je jasna poruka Zlatka Dalića svim potencijalnim disidentima.
- Neće moći. Ili ćete biti dio kolektiva, podređeni svima, ili niste potrebni - poručio je izbornik i nastavio emitirati taj slogan.
S obzirom na srebro, bilo je jasno da će kult reprezentacije ionako bujati, a svaki je poziv doživljavan gotovo pa uzvišeno.
A onda se dogodio - Duje Ćaleta-Car, koji je zbog, citiramo, umora i u dogovoru s Marseilleom odbio otići na Euro U21.
Bio je to - šok. Za Gračana, za njegove suigrače u U21, koji su “napaljeni” do neba i, saznajemo, osjećaju se izdanima.
- Neću govoriti po medijima, riješit ću to na svoj način - kazao je pak Dalić.
I Ćaletu-Cara ostavio u kadru seniora do kraja ciklusa, ali mu nije dao niti jedne jedine minute. Poruka?
I više nego jasna. Osobni interesi ne mogu biti stavljeni iznad nacionalnih. Duje se zaigrao. A koliko će točno platiti cijenu, otkrit će budući pozivi. Dok Dalić, ujedno, ističe...
- Benković je alternacija za Vidu i Lovrena.
Eto, Duje. Uživaj na odmoru.
3. TUNIS JE (OPET) OTVORIO OČI
Niti sam nije želio tu utakmicu, ali morao ju je odraditi. Odlučujući da svi dobiju priliku. I ušao je u “kemiju”, koja je pokazala da Hrvatska, doista, ne može igrati s tri stopera, u formaciji 3-5-2, jer jednostavno nema pravi profil igrača za takve taktičke okolnosti.
U drugom smo dijelu prodisali, upravo stoga što smo se vratili u nominalnih 4-3-3. Uglavnom, kasnije je i Dalić priznao pogreške, i iako nije dobio neku novu taktičku finesu ili “plan B”, dobro je saznanje što ništa nije izgubio. U biti jest, ideju koja se pokazala pogrešnom u potpuno nebitnom dvoboju. I sada se mora vratiti u laboratorij i pronaći neke nove zamisli, jer prostora za napredak ova reprezentacija ima mnogo. Od Mundijala do danas kašljucamo i tek na mahove igramo kako znamo.
- Ne bježim od kritike, ali nije sad vrijeme za to - poručio je nakon Walesa.
I nije, ali ubrzo će stići, i Dalić sa suradnicima ima zadatak odgovoriti na nekoliko jasnih pitanja koje more hrvatsku igru, od ovisnosti o Modriću, pa u napadu i Perišiću, defenzivnom prekidu, određenim mehanizmima u igri, poput tranzicije... J
