Prema očekivanju sjajan ambijent na Poljudu bio je ogroman motiv za reprezentativce Hrvatske! Vidjelo se od prvog trenutka da gore od želje da što prije isperu gorak okus gubitka dva boda u Azerbajdžanu, još gorči osjećaj minusa tri boda iz Budimpešte.
Sve to u svečanoj nogometnoj atmosferi u Splitu, koja je definitivno svima trebala i dobro došla.
Zašto je Hrvatska izgubila u Mađarskoj najjasnije se pokazalo upravo na Poljudu. Kada Vatreni imaju ovakav, 100% pristup, kad su motivirani i koncentrirani, onda reprezentacije razine Mađarske nemaju šanse.
Kada Vatreni nisu u takvom tonusu, onda im se dogodi poraz(i) tipa Budimpešte…
Visokim ritmom, uz pritisak na suparnika, naši su rano poveli. Lucidni Modrić oteo je loptu i sjurio se pred gol gostiju i poentirao za dodatni adrenalin i samopouzdanje momčadi. Upravo kod tog prvog gola, gdje se Modrić najviše mučio da kontrolira loptu, vidjeli smo koliko je očajan travnjak na Poljudu. To je zapravo bila jedina stvar večeri koja doista nije bila na razini. Težak za kombinatoriku, neravan, negdje tvrd, negdje mekan, iziskivao je dodatne napore pogotovo Vatrenima, koji temelje igru na tehničkoj vještini.
Sva je sreća da su Modrić i društvo bili silno raspoloženi, napaljeni, a što je od starta „pokosilo“ noge gostima. Mađari nisu imali odgovor na agresivnost i stalni pritisak naše momčadi, a kako je i razlika u klasi očita, onda njihove kardinalne greške kod prva dva gola i nisu bile neko iznenađenje.
Sigurnost igre Hrvatske bila je plod kolektivnog duha momčadi, što je svakako pomoglo da se dva igrača izvan natjecateljskog kontinuiteta Rebić i Rakitić „razrade“. Pogotovo je Rebić dao doprinos u fazi agresije na lijevoj strani, dok je Perišić često probijao desni bok. Tako rastegnuti Mađari su se širili i njihov je defenzivni bok bio je vrlo ranjiv i kroz sredinu. Raznolikost napada Hrvatske bila je prevelikim rebusom za skromnu mađarsku reprezentaciju, zato nakon prva dva gola nije bilo pitanje hoće li pobijediti, nego s koliko će to razlike biti.
U igračkom smislu jedina loša posljedica ove utakmice je diskvalificirajući žuti karton za Brozovića. Pogotovo zato što je napravio nepotreban agresivni prekršaj gotovo na sredini igrališta. Brozovićev doprinos (trkački i tehnički) nedostajat će u visokom ritmu utakmice koja se očekuje u Cardiffu. Izbornik Dalić je stoga odmah nakon dvoboja na Poljudu pozvao Hajdukovog veznjaka Filipa Bradarića da se pridruži reprezentaciji.
No, realno gledano, Hrvatska je u ovakvom izdanju snažna momčad, koja ako ponovi ovaj pristup onda već u Walesu može čekirati kartu za EURO.
Tri faktora pobjede
KONCENTRACIJA I PRISTUP
Što se prizivalo to se i dobilo. Hrvatska je bila maksimalno fokusirana, homogena i kolektivno nastrojena. Kada tako igra, uz nadahnuće ambijenta, krajnje pozitivnog, onda reprezentacija djeluje na visokoj razini. Za ovu Mađarsku to je nedostižna razina i Vatreni su je sveli na statistu u lijepoj splitskoj večeri Hrvatske.
LUKA MODRIĆ
Gol je bio samo kruna sjajnih mu 60-ak minuta. Dirigirao je igrom momčadi, trsio se kao da je na početku reprezentativne karijere, uklizavao, bodrio suigrače i naravno, demonstrirao klasu kakvu nam svijet duži niz godina zavidi. Mudro su Dalić i on izabrali da iziđe prilično rano, kod 3:0, te da ga se poštedi za Cardiff.
BRUNO PETKOVIĆ
Još se jednom potvrdilo, kome je to trebalo, da Hrvatska ima pravu "devetku". Petković je pokretan centarfor, odlične tehnike, solidno skače i ima osjećaj za prostor. Kad se takav "španer" nađe u društvu Vatrenih vedeta i španera, onda je rezultat i atrakcija (prvi gol) i pragmatičnost (drugi gol).
