Jesu li kadeti iz Čilea na ispravnom putu ili zapinju u razvoju? Ujesen 2015. godine pratili smo Svjetsko prvenstvo, Hrvatsku kako se probila do četvrtfinala i slušali komplimente na račun niz mladih igrača. Ove se godine očekivalo da mnogi dobiju šansu u klubovima, što se samo dijelom dogodilo. Od 21 nogometaša 14 ih je igralo seniorske utakmice, sedmorica su ostala bez prilike. Brekalo, Šemper, Moro... Razvijaju li se talenti koji su predodređeni da jednom budu asovi Vatrenih na takav način? Imamo li razloga za brigu? Je li Šemperu pametno da poput Brekala ode iz Dinama? Zašto je Ivanušec s najvećim kontinuitetom i prvi koji će debitirati za A reprezentaciju? Puno je pitanja, a Dario Bašić, izbornik koji ih je vodio u Čileu, kaže:
- Velik je broj njih pokazivao goleme ambicije, rekao bih da je 10-12 igrača davalo naznake da je spremno napraviti jako lijepe karijere. Normalna je stvar kad se ide prema seniorskom nogometu da se ta brojka osipa, nerealno bi bilo očekivati da će od prvih 11 svi ući odmah u prvu ekipu nekog kvalitetnog kluba. Aktualnim stanjem možemo biti zadovoljni. Ako pogledate igrače u Dinamu, pa Brekala i Kalaicu, koji su otišli van, mislim da se razvijaju na pravi način, ali trebat ćemo još dvije-tri godine za potvrdu koliko je ta generacija iz Čilea uspješna. Pokazali su potencijal, međutim to ne ide uvijek uzlaznom putanjom, netko se razvije ranije, netko malo zapne, pojedinima se lakše adaptirati na seniorski nogomet, drugima treba više vremena. No, iza tog naraštaja 1998. godišta prava je priča i možda će upravo iz njega biti najveći broj ozbiljnih seniorskih igrača.
Nestrpljiviji će reći kako su već i dosad računali da će ti igrači preuzeti značajnije uloge premda su tek 18-godišnjaci. Je li trebalo više očekivati?
- Nažalost, u klubovima je situacija teška za mlade igrače, bez obzira bore li se za vrh ili ostanak. Meni je žao što se nekima nije dala veća vjera, ali to nije situacija samo kod nas nego i vani. Bilo bi nerealno očekivati da se odmah trojicu ili četvoricu stavi u prvih 11, to bi bilo kontraproduktivno za njih, pogotovo ako bi se mislilo da će istog časa biti nositelji igre. Moraju se postupno razvijati, u početku da igraju periodično. Bilo bi ne nerealno preseliti ih iz kadetskog nogometa - jer nisu igrali ni juniorski - u A ekipu. Na taj način ne bi preskočili samo jednu stepenicu nego njih nekoliko, računajući i prilagodu i adaptaciju. Kroz godinu-dvije dobit ćemo povratnu informaciju je li njihov razvoj bio pravilan, ali po ovom što već sad pokazuju mislim da možemo biti zadovoljni s dosta velikim brojem njih.
Šemperu nezgodno
Što je najbolje za golmana Adriana Šempera? Pojavila se priča da bi ga Dinamo mogao prodati.
- Nezgodna je pozicija vratara, pogotovo u vrlo jakim utakmicama, gdje je on bio pod golemim opterećenjem protivničke ekipe, u kojima je bilo za očekivati da će imati puno posla, ali i da će se neke sitne pogreške dogoditi. To ga je u neki ruku koštalo minutaže, no mislim da u Dinamu dobro planski rade s njim. Treba biti strpljiv. Mali je problem što se stalno očekuje da ćete iz godine u godinu isključivo rasti, nažalost, to ne ide. Samo jedan golman može biti u prvih 11. Pred njim je ozbiljna karijera, za dvije do četiri godine postat će vratar svjetske klase.
Vaš je savjet da ne ode u inozemstvo?
- Iskreno, ako se ukaže prilika, normalno je da svi teže otići van, ali treba biti pametan jer je Dinamo sigurno jako dobra sredina za razvoj. Ako ga netko kupi, također će ga poslati na posudbu. Bile su priče za Chelsea ili neke druge klubove, a i oni bi ga stavili u U-23 ili U-21 ili dali na kaljenje. I ovdje se može razvijati u tom smjeru, možda ne bi trebao prebrzo donijeti odluku o odlasku, međutim ako mu se garantira da će braniti, makar i u nekoj manje eksponiranoj momčadi, onda nije bezvezna stvar ni da napravi transfer. No bilo bi nezgodno da se otisne negdje gdje nemaju plan za njegov razvoj pa da tamo brani za U-21 ili da ga pošalju u treću ili četvrtu ligu. Ali kad bi dogovorio posudbu u prvu belgijsku ligu ili slično, to bi bila pravilna priča. On je pun entuzijazma, jako vrijedan i karakteran, međutim ništa ne ide preko noći.
Kako gledate na Brekala, on je po nama najtalentiraniji igrač naraštaja. Eto ga u Wolfsburgu, tek čeka pravu šansu; u Dinamu bi je dobio brže i lakše.
- Jedan od najnadarenijih. Svakako.
Bi li dosad napravio više da je ostao u Dinamu?
- U kontaktu sam s njim, povremeno se čujem s mnogim igračima. On je dosta zadovoljan. Pokazivao je nešto malo iznadprosječne stvari, možda je čak i jedan od najkvalitetnijih, sigurno je da bi bio standardan prvotimac Dinama, imao bi status koji bi mu bio bolji nego trenutačni u Wolfsburgu. Ali s obzirom na njegovu klasu i jak karakter, smatram da čak nije pogriješio, da će se uspjeti nametnuti i da će kroz godinu-dvije dobiti priliku profilirati se u vrhunskog nogometaša. Mogao je možda pričekati još godinu dana, ali on je vrhunska klasa i isplivat će kad-tad. Za njega se ne bojim. Ima borbeni karakter, ne priznaje poraz i neće pasti u depresiju; to što ne igra bit će mu samo motiv da još više radi. Da bude kvalitetniji.
14 ih igra
Kazali ste da će iz ove generacije biti puno, možda i najviše igrača koji će napraviti karijere...
- Bit će sigurno.
Za koje od njih smatrate da bi neupitno trebali postati svjetska vrijednost?
- Kad sam to rekao, mislio sam da će velik broj njih igrati na visokoj razini, ali samo nekoliko njih na vrhunskom. Jer ne smijemo zaboraviti da će neki biti igrači za HNL, neće baš svi uspjeti u ligama Petice. Ako želite poimence, tu je svakako Brekalo, za kojeg svi vidite je taj, spomenuo bih Šempera, potom je tu Soldo, koji će kroz nekoliko godina iskočiti na poziciji stopera, tu je Moro sigurno, a na momente su se pokazivali, i trebali bi i dalje, i Sosa i Lovren. Moramo vidjeti za Kalaicu i Majića što se događa u njihovu razvoju, otišli su van i imam malo manji uvid. Ne smiju se zaboraviti ni Ivanušec i Majer; prvi je bio standardni član reprezentacije, a Majera je spriječila ozljeda da ne konkurira za taj SP. Svi oni mogu pokazati jako velike stvari, pa do najvećih.
Ivanušec i Majer iskazali su se kroz Lokomotivu, čak više od drugih. Iskoristili su priliku.
- Lokomotiva im je jako dobro poslužila za razvoj. Kao klub nisu imali tako velik pritisak, istrpjelo ih se. Procijenilo se da mogu, profilirali su se.
Ivanušec ide s A reprezentacijom u Kinu. To nije najbolja vrsta, no prvi će od ovog naraštaja debitirati kod Čačića.
- Je, i standardno igra Prvu ligu.
Ima najviše nastupa u Prvoj ligi od svih...
- To je pohvalno jer se daje poruka da se svakoga prati i, ako se pokaže konstanta, postoji mogućnost za daljnji napredak.
Eto, od 21 igrača iz Čilea njih sedmorica nisu ove sezone dobila šansu u seniorskom nogometu.
- To je realnost. Kad pogledate da je njih 14 igralo, više ili manje, to je velika stvar i bogatstvo. A i ovi će drugi kroz nadolazeće filtre iskočiti. Barem neki od njih, kao i igrači koji nisu bili na tom popisu.
Stagnacije nema
Smatrate da nema stagnacije u razvoju tih “Čileanaca”?
- Nema. Nerealno je očekivati da će i dalje ići istim slijedom. Konkurencija se povećava, kvaliteta je jača, viša je razina nogometa i svega. Ovo je jako dobro, moramo biti zadovoljni, kad bi nam svaka generacija bila blizu toga, trebali bismo biti presretni. Nije objektivno očekivati da svi uspiju.
Kakva vam je nova generacija koju pripremate za kadetski Euro 2017. u Hrvatskoj?
- Pokazuju dosta visoku kvalitetnu, ali kad ih uspoređujemo s ekipom 1998. godišta, potonji imaju veću individualnu kvalitetu, igrače koji mogu jednim potezom riješiti utakmicu. Ovdje pokazujemo neke druge stvari; generacijom 2000. dosta sam zadovoljan, disciplinirana je ekipa i kvalitetna, ne tako pojedinačno moćna, ali to ne znači da ne možemo opet napraviti dobar rezultat.