Nakon dvadeset godina Hrvatska se u Sočiju probila u polufinale Svjetskog prvenstva, 7. srpnja 2018. trijumfalno je uzašla iz još jedne drame jedanaesteraca (4:3), ovaj put protiv domaćina Rusa i postala najveća priča Mundijala. Igrač utakmice koja je za mnoge bila najava da Hrvatska može otići do kraja bio je - Domagoj Vida. Stoper Vatrenih protiv Rusa je odigrao svoju utakmicu života, a te večeri je i Donji Miholjac dobio svog heroja na 21. Svjetskom prvenstvu.
Priča je počela davno prije. Tata Rudika bio je “mala zvijezda“ HNL-a u prvoj polovici devedesetih. Zabijao je golove glavom, afirmirao se u Belišću, njegov je šut uvijek bio točan i jak. Tukao je ravno, najčešće čelom, i neobranjivo. Sinu je znao spočinuti da to od njega nikad nije dovoljno dobro naučio. Kao svojedobno i Mato Mandžukić svojem Mariju, da bi mu aktualni napadač Juventusa na Euru 2012. godine nakon pogotka Republici Irskoj javno poručio: “Jesam li sad položio ispit?“
Nebitno tko je zabio
No, Mandžukić je napadač i na njega će često biti ubačena lopta, Vida je stoper i naprijed dolazi u prekidu. Bio je predodređen kao kazna za ruske gluposti, za dva nepotrebna kornera. U finišu osnovnog dijela Aleksandr Jerohin izbacio je čistu loptu za naš kut, na taj centaršut Modrića otišla je preko gola, iako je bio i sviran prekršaj, u 101. minuti isti “paker” i konačno Vida strijelac. Koliko puta je tako zabio za kijevski Dynamo, dao je važan gol u dresu nacionalne vrste s Kosovom u Zagrebu u kvalifikacijama, ali samo ovaj pogodak mogao je biti “odšteta“ za Portugal 2016. kad su njegovi hici fijukali kraj vratnica.
- Ovo je moja utakmica života - kaže Miholjčanin, kojem u Bešiktašu nije bilo pretjerano lijepo ovog proljeća jer trener Senol Günes nije mu ustabilio poziciju u prvoj momčadi.
- Taj Portugal mi je svaki dan prolazilo kroz glavu dok je bilo svježe, ali i kasnije vrlo često sjetio sam se tih situacija, šansi i nesreće. Ovdje nisam razmišljao o tome, eto nagradio me dragi Bog.
Veseljak, mladić za kojeg će svi kazati da je dobri duh reprezentacije jer stalno izvodi fore koje relaksiraju atmosferu, pa kad dođe prilika i bećar kojeg je jednom Ante Čačić u Dinamu istjerao iz autobusa jer je u njemu otvorio pivo, a policija u Ukrajini kaznila ga zbog vožnje s neprimjerenim promilima u krvi, kaže da se sad podosta smirio, da živi profesionalnije. I kao kohezijski faktor stalno ističe momčad.
- Svaka čast cijeloj ekipi, radili smo i ovu utakmicu 120 minuta, nismo stali nakon mojeg gola, ili Čarlijeva, bilo čijeg, nebitno tko ga je zabio - pričao je Vida jer u tom času prolazio je Ćorluka sve slušajući:
- Pa ti si ga zabio - vikne mu.
- Hvala, Čarli - nasmijao se Vida, iako je doista Ćorluka poprilično omeo vratara.
- Nebitno tko je strijelac, važno je samo da je Hrvatska u polufinalu, to se piše, to naše ljude veseli. Je li Subašić obranio ili nije, je li zabio ovaj ili onaj, koga to zanima? Samo konačan rezultat je važan. Mi smo tu, među četiri najbolja, cijela Hrvatska slavi.
Ponudio sam se
A polufinale stiže ekspresno, igra se u srijedu.
- Nemamo puno vremena za priče i odmor, Englezi čekaju, vidim da su naoštreni. Lijepo je pobjeđivati, proslavili smo, naravno, ali ne treba se više na to okretati. Rusija je iza nas.. Cilj je finale.
Dok se tijekom priprema vagalo tko će činiti stoperski tandem, mnogi su mislili kako će Vida izvisiti na račun Ćorluke i Lovrena. U Slavoniji, kojom smo prokrstarili zbog utakmice sa Senegalom, treninga u Bogdanovcima i priredbe u Vukovaru, mnogi su nam govorili - nije fer prema Vidi, igrao je cijele kvalifikacije, bio jedan od boljih, da na Mundijalu bude na klupi. No, dokapetan i senator Ćorluka ostao je treća opcija. Lovren i Vida doista igraju izvrsno, od prvog kola do četvrtfinala. Bio je to Dalićev jak trenerski potez.
Ovaj put zabio je Vida i jedanaesterac, zatrebalo je… Iako ih ne trenira.
- Nisam ih vježbao, ali rekao sam da ću ja pucati. Ponudio sam se.
Kockanje nije zgodno
Sigurno je djelovalo.
- Dobio sam savjet od Rakete i Ladića da razmišljam samo o nekim lijepim stvarima, kao što je Rakitić razmišljao. Tako sam ja u mislima imao svoju obitelj, nisam ni želio pogledati golmana, odlučio sam se unaprijed za tu stranu, za taj udarac jako, lijevo, i ušla je.
Pomislili smo da bi mogla biti panenka. Da pokaže kako to radi bolje od Smolova.
- Iskreno, i to mi je prošlo kroz glavu, zato što sam dovoljno lud (smijeh). Ali prvi penal je Rus loše pucao, pa sam rekao “neću se igrati s tim, ovdje igramo za veliku pobjedu”. Puno je nas Hrvata i ne bi bilo ugodno da sam se išao tako kockati.
I dobro da nije.