Ne znamo što se treba dogoditi da s njegova lica nestane osmijeh, iz njegovih riječi optimizam. Iako ga je teška ozljeda ligamenata koljena zaustavila u najboljim trenucima karijere, baš kad je postao standardan u velikoj Benfici. Filip Krovinović sad je u Zagrebu, radi po programu oporavka i broji tjedne do povratka na travnjak.
- Evo, prošla su točno četiri mjeseca od operacije, leti vrijeme. Zasad sve ide dobro, po planu, dobio sam u Lisabonu program po kojem trebam trenirati, u Zagrebu sam do 25. lipnja, potom se vraćamo u Portugal. Prema sadašnjim procjenama, dakle, ako sve nastavi ići po planu, u kolovozu ili početkom rujna mogao bih početi trenirati s momčadi, a onda u listopadu ili studenom odigrati prvu službenu utakmicu. No polako, ne žuri mi se sad nikamo, ne želim brzati s povratkom, želim se vratiti kad doista budem spreman - govori Krovinović, ne krijući da se još uvijek sjeti tog trenutka iz utakmice s Chavesom koji mu je prekinuo sjajnu sezonu.
Pustio sam suzu
- Vrtim filmove, sjetim se te kretnje. Kvrcnulo je nešto u nozi, nadao sam se da nije strašno. Onda sam u idućem trenutku razmišljao, OK, ako je i dulja stanka, moraš ostati jak u glavi i vratiti se još jači. Otišli smo na magnetsku rezonancu, doktor je rekao da su otišli prednji križni, da me čeka oko šest mjeseci pauze. E, tu sam malo pustio suzu. Tu moraš biti dobar u glavi, ja sam to uvijek bio. Govorio sam si, ne smiješ sad pokleknuti i sve će biti dobro. Psiha odlučuje jesi li ili nisi, nogomet neću zaboraviti igrati.
Ali činjenica je da je povratak nakon te ozljede težak, puno je primjera igrača kojima nakon povratka na teren trebaju još mjeseci, čak i sezone da se vrate na prijašnju razinu.
Filip Krovinović
- Istina, ali kažem, više je to psihički problem. Pogotovo ako te malo boli koljeno nakon operacije pa ne možeš dati 100 posto na treninzima. Pa nesvjesno prebacuješ težinu na drugo koljeno. Čitao sam dosta o tome, svi kažu da je nakon ovakve ozljede 70 posto veća mogućnost da ćeš ozlijediti i drugo koljeno. Nije se lako vratiti, ali ima i dosta ljudi koji su se vratili i nisu nikad imali nove probleme. Znate, ja sam prošao operaciju testisa, pa operaciju bruha, neko me vrijeme mučilo, imaš kočnicu, ali onda taj osjećaj prođe. Vrijeme, kažu, liječi sve, haha.
Dakle, bila je to nevjerojatna sezona. Došao je u Benficu, prošao operaciju bruha, onda postao prvotimac, ljubimac navijača, jedan od glavnih igrača. Tko zna dokle bi išao da nije bilo te nesretne ozljede...
- Prije Benfice prošao sam svašta u Rio Aveu, nisam igrao, teško sam se borio da uđem u momčad i rekao sam si, ako se i ponovi u Lisabonu ista priča, bit će mi 20 puta lakše u glavi. Bio sam tužan zbog te operacije bruha, međutim vratio sam se brzo. Rezultati su tada bili loši, ljudi su govorili da je to najgora Benfica u povijesti, nula bodova u Ligi prvaka, loše ušli u prvenstvo, cirkus... Ali na treninzima sam počeo ubijati, osjećao sam se moćno, zaintrigirao sam trenera, koji je počeo mijenjati sustav igre u 4-3-3 da bi bilo mjesta za mene. I onda sam igrao u prvih 11 u Guimaraesu, a tamo sve gori. Oni mrze Benficu, stadion pun, mi u lošoj formi, oni u dobroj. Odigrao sam odlično, dobili smo 3:0, svi su bili oduševljeni. Mediji, navijači, svi. I otada me nije tenk mogao maknuti iz momčadi.
Tada se, na neki način, sve promijenilo.
- Počeli su navijači i mediji pisati i pričati, on nas je digao iz mrtvih, on nas je doveo na pravi put, on i Jonas najvažniji su igrači u Benfici. Prošetaš ulicom, svi te zaustavljaju. Bio je to doista nagli skok u mojoj karijeri, nisam očekivao da ću tako brzo postati važan u Benfici.
Poruke navijača
A onda je, kad se ozlijedio, tek shvatio koliko je popularan i voljen među navijačima Benfice.
- Čim sam se ozlijedio, uslijedili su komentari, eto, ode nam peti naslov u nizu, bez njega smo nikakvi i slično. Ali da vidite poruke koje su mi navijači slali, to se teško može opisati. Jedan mi piše, samo da znaš da sam taj dan plakao, samo da znaš da sam isključio mobitel i nisam ni s kim razgovarao kad sam čuo da si se ozlijedio... Jedan popularni portugalski glumac, koji ima 500 tisuća pratitelja na Instagramu, poslao mi je poruku: “Zvali su me da idem van, ali nisam htio izići iz kuće jer si se ti ozlijedio.” Nevjerojatno kakve tu to poruke bile, koliko me sve to dirnulo.
Znači, više ga ljudi prepoznaje u Lisabonu nego u Zagreb?
- Ma dobro, tako ispada. Ovdje sam cijeli život, znaju me ljudi, samo nisu toliko zaluđeni nogometom kao tamo. Ondje je to fanatizam, hodaš ulicom i zaustavlja te neka bakica, pa neki deda, pa malo dijete...
Zanimljivo, prije njegova debija Benfica je bila loša, onda se vratila u borbu za naslov, a nakon njegove ozljede opet ga je izgubila.
- Da, na kraju smo stvarno izgubili prvenstvo. I nikome nije žao više nego meni.
Pratili su me
Je li u tim prvim trenucima nakon ozljede pomislio i na Svjetsko prvenstvo, da je možda mogao dogurati do Rusije?
- Bilo mi je i to u glavi. Iskreno, bio sam u indirektnim kontaktima s ljudima iz HNS-a, poručili su mi da me prate, žele, a jedan od razgovora bio je upravo dan prije utakmice na kojoj sam se ozlijedio. Vjerujem da sam bio na korak do toga da idem u Rusiju, mog su menadžera često zvali iz Saveza i htjeli su me doći gledati na dvije utakmice, nažalost, sve je to propalo. Nazvao me i izbornik Dalić, poželio brz oporavak, rekao mi je da ću biti u njegovim planovima kad se vratim. Da nije bilo ozljede, pa, možda bih sad s dečkima išao u Rusiju. Ha, što mogu, bit će prilike, iduće Europsko prvenstvo... Samo da se vratim na teren.
Najesen ga čeka i Liga prvaka, valjda će se oporaviti da stigne osjetiti tu draž?
- Pali me Liga prvaka, naravno, za onu prošlu nisam bio prijavljen. I onda su navijači stalno komentirali da nismo osvojili bod jer mene nisu registrirali, haha. Pritiskali su trenera tim pitanjem, jednom je čak on sam na presici rekao, u redu, pogriješili smo, a sad dosta o tome... Volio bih igrati Ligu prvaka, ali neću žuriti s oporavkom, ako i ne bude ove godine, bit će već jednom.
Bilo je govora, tih nekoliko mjeseci kad je blistao u Benficinu dresu, da bi već naljeto mogao otići iz Lisabona u neki jači europski klub.
- Ha, tko zna što bi bilo da sam do kraja odigrao sezonu u toj formi, da sam išao na SP... Pitaju me ljudi gdje se vidim u nastavku karijere, a ja im kažem da se time ne zamaram. Poznajem sebe, znam što sam prošao i vjerujem da imam kapaciteta igrati u najboljim klubovima Europe, osvajati Lige prvaka. Ali opet, da mi netko kaže da moram do kraja karijere ostati u Benfici, ne bih se ljutio. Grad, klub, klima, jezik... Sve je divno, uživam u Lisabonu.