Vijest dana, točnije dosadašnjeg tijeka prijelaznog roka, za Hajduka i njegove navijače, nije dolazak Nihada Mujakića, odnosno odlazak nekih mladih igrača s Poljuda, već je to transfer Boška Šutala iz Osijeka u Atalantu za pet milijuna eura.
Zašto? Pa zato što su Šutala ustrajno dovodili na Poljud Boro Jovanović i Hrvoje Vejić (zajedno su imali nogometnu školu u Metkoviću), dapače doslovno su molili da ga “makar uzmu na mjesec dana i vide koliki je to potencijal”. Jok, nema brale šanse, mjesta u Hajduku ima za neke druge igrače, s pravim preporukama, menadžerskim naravno, pa se tako ponavlja priča iz davnina… Još iz pedesetih godina prošlog stoljeća kad je Hajduk imao u rukama tri silovita napadača: Josipa Skoblara iz Zadra, Slavena Zambatu iz Sinja i Iliju Petkovića iz Knina. I to sljepilo trenera, neznanje skauta, nesposobnost sportskih direktora, zatucanost predsjednika traje do nedavno (slučaj Modrić), pa eto i do danas.
Ima li netko snage na Poljudu da preispita kako i zašto Šutalo nije postao igrač Hajduka? Ili kako se dovodilo neke navodno super talentirane dječake iz Maksimira (neki su imali mjesečnu plaću u visini od čak 7000 eura, dakle dva, tri puta veću od pojedinih prvotimaca)?
U Hajduka dovode na primjer Oleksandra Svatoka, govore, tumače, zavaravaju navijački narod kako se radi o Ukrajincu, nasljedniku Cannavara. Kod tog transfera netko je od posrednika sigurno, kaka se to u žargonu kaže, dobio svoju kocku šećera, uzeo je svoj zub. A Svatoku je bilo lijepo u Splitu, unosno, čista uživancija bez obzira na to što je malo igrao (u dva prvenstva ukupno 16 utakmica). I nije jedino Svatok guštao u blagodatima Hajduka i Splita, takvi su više-manje i drugi, primjerice Gustavo Carbonieri (čak šest nastupa).
Boško #Šutalo è un giocatore dell’Atalanta! Benvenuto Boško!
— Atalanta B.C. (@Atalanta_BC) January 30, 2020
Boško Šutalo is an #Atalanta player! #WelcomeBoško! #GoAtalantaGo https://t.co/7YzMtjGBCK
U stvari, postavlja se pitanje kako to u Hajduku, u pravilu, angažiraju igrače sa strane bilo iz Hrvatske, takozvane regije ili crnog svijeta, koje kasnije ne mogu prodati nego za simbolične sume ili ih darovati.
Jedan od rijetkih vrhunskih transfera izveden je u vrijeme predsjednika Mate Peroša kad su “bijeli” za dva milijuna eura doveli iz Zagreba Senijada Ibričića, koji je od dolaska u ljeto 2008. do odlaska u siječnju 2011., dakle u dva i po prvenstva odigrao rekordnih 76 utakmica, najviše od svih prvotimaca i onda je prodan u moskovski Lokomotiv za oko pet milijuna eura.
Dakle, ne samo da je sjajno igrao nego je Hajduk i mnogostruko zaradio. Šteta je da se Ibričić nije svojevremeno vratio na Poljud, jer ga je onaj nazovi trener Marijan Pušnik glatko odbio, ali je prihvatio neke druge, u biti igrače nedostojne dresa Hajduka.