screenshot Instagram

PONOVNO U NAJDRAŽEM DRESU

JEDAN OD NAJČUDNIJIH TRANSFERA DINAMA ZAVRŠIO VELIKIM POVRATKOM NA MAKSIMIR Priča novog Mandžukića: Ja sam sa 16 godina zaigrao sa seniorima...

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 05.09.2019. u 21:40

  • Nakon što je potpisao petogodišnji ugovor s Dinamom, Sandro Kulenović (19) vratio se pod pasku Nenada Gračana u mladu reprezentaciju. Mlada vrsta starta u novim kvalifikacijama za Euro, a on je jedan od bitnih igrača.

    Svi znamo da je Kulenović bio u Dinamu, a sad se, eto, vratio doma. Svojevremeno je otišao u Legiju za 80 tisuća eura, to je ona famozna cifra koja se plaća za razvoj igrača. Kulenović se pokazao i jako dobrim na Euru mladih u vrsti Nenada Gračana, svoj potencijal posebno je pokazao protiv Francuske. Nije sve prošlo nezapaženo. Kulenović je dobio ponude od Watforda, Club Bruggea, Genta, Genka i Heerenveena! Rođeni je Zagrepčanin, živio je u kvartu Travno. Tu je i počela njegova nogometna priča.

    - Počeo sam trenirati s četiri ili pet godina jer je moj brat Tin, koji isto igra nogomet, trenirao u Velikoj Mlaki, u jednoj maloj nogometnoj akademiji koja se zvala K-7. Kako ga je mama Tajana vozila na treninge, tako sam i ja išao s njima. Jednom mi je trener kazao, hajde, priključi se. I tako je sve počelo - kaže nam simpatični mladić.

         

     

    U nogometnoj je obitelji i tata Almin, a osim brata Tina, novi-stari igrač Dinama nema više braće ili sestara.

    - Igrali smo, sjećam se, jednu utakmicu sa Zagrebom. Baš sam bio dobar, i brat isto, pa nas je Zagreb pozvao, nas dvojicu i još tri ili četiri igrača iz akademije. Ondje sam bio godinu dana, bilo je to kad sam imao sedam godina, a bio sam i najbolji strijelac u toj ligi klinaca. Sjećam se da smo jednom igrali protiv Dinama, a ja sam zabio tri pogotka. I tada su me pozvali u Maksimir...

    U plavom je klubu ostao osam godina, do svoje šesnaeste.

    - U Dinamu sam skoro sve naučio. To je klub koji mi je najviše dao.

     

    Međutim, sa 16 godina Sandro je odlučio otići u Varšavu, potpisao je za Legiju. Kako je i zašto do toga došlo?

    - Ta odluka o odlasku u Legiju nije bila laka. Međutim, bila je ispravna. Uopće ne žalim zbog nje. Vidite, zahvaljujući toj odluci opet sam se vratio u Dinamo. No prije toga ja sam u Legiji napravio svoje prve seniorske korake već sa 16 godina, što je bilo iznimno važno za napredak moje karijere. Bio sam cijelo vrijeme sa seniorima poljskog kluba, a nakon godinu dana završio sam na posudbi u Juventusu. Sve se isplatilo, odluku i dan-danas smatram odličnom. Da, preko nje sam zaobilaznim putem stigao do seniorskog transfera u Dinamo. Ponekad su zaobilazni putevi bliži od glavnog.

        

     

    Priča nam o svojim danima u Legiji. Bili su, kaže, odlični, u posljednje vrijeme bio je jedan od krucijalnih igrača.

    - Legija je najbolji poljski klub. Navijači su iznimno temperamentni, ali kao u svakom velikom klubu, postoji i velik pritisak. Ove sam sezone igrao bitniju ulogu, ali nisam dvojio ni sekunde kad je stigla ponuda Dinama. Jer Dinamo je stepenica više u odnosu na Legiju. Dolazak u Maksimir za mene je izvrstan, najbolji za moj napredak. Ovdje mogu puno više naučiti i napredovati.

    A govori i kako mu je bilo u Juventusu, slavnom klubu u kojem je bio godinu dana, ondje je zaigrao u omladinskoj Ligi prvaka.

    - Počeo sam dobro, ali su se onda zaredale dvije-tri ozljede. Tako da sam tri mjeseca bio izvan travnjaka. Nakon toga se bilo teže vratiti, ali iskustvo u Juventusu također me izgradilo, mentalno sam postao jači. Ondje sam mogao učiti od velikih igrača. Sretan sam zbog tog iskustva, iako nisam imao sreće u nekim trenucima.

    Jako podsjeća na proslavljenog bivšeg hrvatskog reprezentativca Marija Mandžukića. Sličan mu je stasom, sličan po stilu igre. Nije slučajno.

    - Pa Mario Mandžukić je moj uzor! Istina, prvi mi je nogometni uzor bio Fernando Torres, ali s godinama je to postao Mandžukić.

         

     

    Učenje od starijih

    U Dinamu je izabrao broj 77. Zašto?

    - Nije bilo previše izbora. U Legiji sam nosio broj 99, ali on je bio zauzet, nosi ga Mislav Oršić. A 77 je broj koji volim, tako da je izbor pao na njega.

    Zanimljivo, Oršić i Kulenović igrači su istog menadžera, Branka Hucike. Ako krene putem Oršića, koji je postao A reprezentativac, bit će to sjajna priča.

    - Mislav je odličan igrač i sjajan dečko. Sa svojom skromnošću i poniznošću došao je do reprezentacije, naravno i sjajnim igrama. On je jedan od najboljih igrača Dinama. Jako sam sretan zbog njega, vjerujem da ćemo se dobro slagati.

    Nego, Dinamo ima izvrsne napadače, Petkovića, Gavranovića i Andrića. Kako se kraj njih izboriti za poziciju u momčadi?

    - Za mladog je igrača uvijek dobro imati nekoga kraj sebe od koga se može učiti. Vjerujem da ću od svakog od njih nešto naučiti, što će me u budućnosti učiniti boljim igračem. Nadalje, konkurencija je uvijek važna. Ona te gura naprijed, daje ti poruku da ni sekunde ne smiješ biti opušten.

    Nada li se nekoj minutaži u Ligi prvaka?

    - Minutaža u Ligi prvaka bila bi ostvarenje sna. Ali vidjet ćemo, moram se uigrati s momčadi, nisam prošao pripreme s Dinamom, nisam igrao kvalifikacije. Imam ove sezone dosta utakmica, ali s obzirom na to da sam novi, ne očekujem puno. Ali jasno je da ću se boriti - zaključio je Kulenović.

    Za dvije godine opet možemo igrati na Europskom prvenstvu

    Što se može očekivati od ove generacije U-21? On je ostao iz prošlog saziva, može li se s novim dečkima Gračanova vrsta opet plasirati na Euro?

    - Ova generacija nije previše različita od prethodne. Svi ovi dečki koji su se tek priključili imaju kvalitetu, zato mislim da za dvije godine opet možemo igrati na Europskom prvenstvu - kaže Sandro.

     

    Mama mi često govori: “Sandro, izađi ponekad van iz kuće”

    Što još voli osim nogometa, ima li kakav hobi, čime se bavi kad ne igra nogomet?

    - Nisam tip koji puno izlazi iz kuće, volim biti doma i odmarati. Naravno, kad sam doma, a to je često, gledam sportske događaje na TV-u. Najviše nogomet, logično. Naročito volim gledati svoje prijatelje kako igraju po raznim klubovima. Ali volim pogledati i druge sportove, tenis recimo. Mama mi često govori, Sandro, izađi ponekad iz kuće. Ja ipak najviše volim svoj mir.

     

      

    Iz drugih medija